Connect with us

Znanost

Društvene znanosti

Istina o eksperimentiranju na životinjama

Američki znanstvenik i istraživač dr. William T. Talman napisao je osvrt na temu predlaganja zabrane laboratorijskih istraživanja na životinjama, kojega ovdje donosimo u cijelosti.

eksperimentiranje na životinjama

Pretpostavljam da većina ljudi ne shvaća kako svoje zdravlje, pa čak i živote, duguju istraživanjima provedenima na životinjama. Organizacije za “prava životinja” zahtijevaju – prema onome kako se izjašnjavaju – ukidanje svih takvih istraživanja. Neki će lažno tvrditi da učinkovite terapije za ljudske bolesti ne mogu proizaći iz istraživanja na životinjama te da većina životinja korištenih u istraživanjima nije zaštićena zakonom. S obzirom na njihove navedene ciljeve, prihvaćanje takvih izjava zdravo za gotovo bilo bi kao da kupujemo rabljeni automobil na temelju reklame, ne provjerivši “što se nalazi ispod haube”.

Za razliku od tvrdnji da ništa medicinski korisno nije proisteklo iz istraživanja na životinjama, američka državna služba za zdravstvo U.S. Public Health Service izjavila je 1994. godine da je “gotovo svako medicinsko dostignuće prošloga stoljeća izravno ili neizravno bilo ovisno o istraživanju na životinjama.” Nadalje, valja imati na umu da je tijekom posljednjih četrdeset godina samo jedna Nobelova nagrada za fiziologiju i medicinu bila dodijeljena za fundamentalna otkrića koja se nisu temeljila na istraživanju na životinjama. Znanja stečena kao rezultat otkrića vrijednih Nobelove nagrade utrla su put daljnjim otkrićima, a posljedično tome i novim terapijama i lijekovima. Brzi pogled na popis Nobelovih nagrada za područja fiziologije i medicine ne samo da govori o vitalnoj ulozi životinja u biomedicinskim istraživanjima, nego i o utjecaju kojega su ta istraživanja imala na čovječanstvo. Čak i kad se radi o fundamentalnim, revolucionarnim otkrićima, važan doprinos životinja u tim istraživanjima ne završava otkrićem i nije ograničen na jednu od aplikacija povezanih s bolesti. Naprotiv, prvo otkriće često pokreće nova otkrića s drugim kliničkim aplikacijama.

Istina je da rezultate dobivene u istraživanjima na životinjama moramo oprezno primjenjivati na ljude. Ta je potreba prepoznata u propisima koji nalažu da se za testiranje novih lijekova mora koristiti više od jedne životinjske vrste prije nego što će se početi primjenjivati na ljude. Ponekad oni koji žele zabraniti korištenje životinja u istraživanjima tvrde da bi nove terapije trebalo testirati na ljudima, a ne na životinjama. Stvarno! Jesu li oni spremni volontirati? Čak i kad bi bili, čak i ako su neki prisiljeni na to (recimo zarobljenici ili pacijenti u terminalnoj fazi bolesti), želimo li doista usmjeriti naše društvo u tom pravcu? Treba li vrijednost pridodanu čovjeku rangirati prema kriterijima koje postavlja netko drugi, tako se da oni na nižemu rangu mogu podvrgnuti neprovjerenim terapijama? Trebamo odbaciti svaki od prijedloga koji vode takvoj vrsti društva.

Nemojte misliti da su razvoj lijekova ili testiranje potencijalnih lijekova jedina vrijednost koja dolazi od istraživanja u kojima se koriste životinje. Zapravo, proučavanje živih bića omogućava znanstvenicima da nauče kako funkcioniraju živi sustavi. Nova saznanja često proširuju naše razumijevanje ljudske fiziologije. Mnogo je slojeva nužnih za razumijevanje. Ti slojevi se kreću od onoga što je poznato kao “razina sustava”, gdje znanstvenici istražuju sustav tijela u cjelini i kako ono funkcionira na integrirani način, pa sve do stanične i kemijske razine. Ono što je naučeno u eksperimentiranju na životinjama, bilo da se radi o štakorima, mačkama, psima ili nekoj drugoj vrsti, izravno je preneseno na razumijevanje ljudske fiziologije i liječenje brojnih bolesti. Transfer znanja na ljude moguć je zbog toga što su se, tijekom evolucije, one funkcije koje su najbolje prilagodile živa bića njihovim okruženjima, održale i općenito evoluirale u smislu boljega funkcioniranja.

Lushova kampanja u 2012. godini

Važno je shvatiti da istraživanja na životinjama nisu rađena samo radi razvijanja medicinskih terapija kod ljudi i ne vode samo u tom smjeru. Dapače, iz takvih studija također proizlaze i terapije za druge životinje. Sjetimo se, primjerice, da je povratak sposobnosti hodanja u paraliziranih pasa rezultat istraživanja provedenoga na glodavcima i psima. Implikacije za ljude su velike, ali je jasno da su velike i za životinje s ozljedama kralježnice. To valja imati na umu kada se govori da terapije ne bi trebale biti testirane na životinjama. Moramo shvatiti jedno – kada bi sva testiranja radili na ljudima, i naši bi kućni ljubimci izgubili koristi od nekih lijekova čija upotrebljivost nije otkrivena kod ljudi. Nadalje, životinje liječene lijekovima koji su bili testirani samo na ljudima mogle bi uginuti od nuspojava do kojih nije došlo kod ljudskih ispitanika. Primjerice, premda je aspirin općenito siguran za ljude, metabolizam mačaka se razlikuje od ljudskoga. Budući da metabolizam mačke ne može očistiti tijelo od aspirina, ona bi vrlo lako mogla uginuti od toga ili sličnoga lijeka, makar koliko on bio dobroćudan.

Studije na životinjama pomažu i kod odgovaranja na pitanje hoće li nove terapije biti sigurne za ljude. Je li poznavanje sigurnosti samo po sebi prenosivo bez ispitivanja na drugim vrstama? U prvo vrijeme možda i nije, ali kada otkrijemo da se rezultati ne mogu prenijeti na ljude često se zapitamo “zašto”, što pak vodi prema boljemu razumijevanju funkcioniranja ljudskoga tijela. Apsolutno je potrebno testirati sigurnost na životinjama, ali moramo obratiti pozornost na rezultate takvih studija. Potreba za oprezom naglašena je zbog događaja koji su se zbili 1950-ih i 1960-ih godina s lijekom talidomid, koji se koristio za liječenje mučnine tijekom trudnoće. Međutim, utvrđeno je da on dovodi do strahovitih deformacija udova (phocomelia) kod beba rođenih od žena koje su koristile taj lijek. Oni koji vas uvjeravaju kako istraživanja na životinjama nisu valjana i ukazuju na neuspjeh takvoga istraživanja prilikom otkrivanja phocomelie zaboravljaju reći da su istraživanja na pokusnim životinjama pokazala rizik od phocomelie kad je istraživanje bilo u cijelosti provedeno. Lijek se propisivao trudnicama prije nego što je bio testiran na trudnim životinjama. Kada se čuju vapaji onih koji se protive korištenju životinja u istraživanjima za ukidanje takvih ispitivanja sigurnosti, treba znati da u ovome slučaju talidomid nije odobrila američka agencija Food and Drug Administration, za uporabu u Sjedinjenim Državama jer je utvrđeno da nije učinjeno dovoljno eksperimentalnoga testiranja na životinjama kojima bi se opravdalo odobrenje toga lijeka. Žene u SAD-u, čija su djeca imala posljedice od njihovoga uzimanja talidomida, taj su lijek nabavljale izvan SAD-a. Stoga tvrditi da se u ovome slučaju ništa nije naučilo iz istraživanja na životinjama, zapravo predstavlja najbolji primjer revizionizma povijesti.

Zaslužuju li zaštitu životinje koje se koriste za istraživanja? Zaslužuju, i dobivaju ju. Američka vlada određuje stroge standarde za skrb o tim životinjama. Kada znanstvenici traže sredstva od Nacionalnoga instituta za zdravlje (NIH), u zahtjevu moraju vrlo jasno navesti za što će se životinje koristiti, zašto se u tome istraživanju ne može koristiti zamjena za životinje, na koji će se način pobrinuti da životinjama smanje ili eliminiraju bol ili patnju koju one mogu doživjeti kao rezultat istraživanja, kako je utvrđen broj životinja koje će se koristiti te da se u istraživanju ne ponavlja nešto što je već ranije istraženo i utvrđeno. Ako podnositelj zahtjeva za financiranje ne uspije odgovoriti na ta pitanja, njegovo istraživanje neće biti financirano, bez obzira koliko bi to moglo biti važno za znanost, dok ne osigura pravilnu skrb i ispravno korištenje životinja za istraživanje.

Postoje brojni načini kojima američki savezni zakoni i propisi štite životinje. Kada oni koji se protive korištenju životinja u istraživanjima govore da 95% svih životinja koje se koriste u istraživanju ne spada pod zaštitu američkoga Zakona o dobrobiti životinja (AWA), tada oni govore djelomičnu istinu koja dovodi u zabludu. Istina je da većina životinja korištenih u istraživanju nije obuhvaćena zakonom AWA, koji ne pokriva korištenje štakora, miševa i ptica te da velika većina modernih istraživanja uključuje miševe. Međutim, ono što oni ne govore jest da je upotreba tih vrsta, koje nisu obuhvaćene zakonom AWA, zapravo zaštićena Politikom o skrbi za ljude i korištenju laboratorijskih životinja američke državne službe za javno zdravlje U.S. Public Health Service (PHS), koja se primjenjuje kada ona financira istraživanje. Nadalje, većina istraživačkih institucija i sveučilišta dobrovoljno ima grupu za nadzor, tj. udrugu za procjenu i akreditaciju laboratorijskih životinja Association for Assessment and Accreditation of Laboratory Animal Care International (AAALAC), koja redovito pregledava njihove objekte kako bi se osiguralo da korištenje svih životinja bude u skladu sa saveznim zakonima i propisima.

mišMože li se životinje zlostavljati u istraživačkim laboratorijima? Da, to se može dogoditi kao što se može dogoditi u bilo kojoj situaciji, ali kao što je opisano gore, doneseni su jaki zakoni i institucionalne politike kako bi se spriječilo zlostavljanje. Kako su neke priče o “zlostavljanju” životinja izašle na vidjelo? Poznato je da su borci za prava životinja mjesecima promatrali prakse istraživanja na životinjama kao prikriveni špijuni samo kako bi mogli napraviti film da se uvjeri javnost da je znanost koja koristi životinje zlo, pri čemu su dopuštali da životinje trpe ono za što oni tvrde da je ponašanje manje od optimalne skrbi za životinje. Razmislite malo o tome: ako ste zabrinuti za dobrobit životinja kao što sam i ja, i kao što je svaki znanstvenik kojega znam, ne biste li učinili sve što je u vašoj moći kako biste zaštitili te životinje u trenutku kada vidite da se prema njima netko nehumano ponaša? Sigurno biste htjeli to učiniti. Ako ste vidjeli praksu koju je potrebno ispraviti, ne biste li nešto učinili što je brže moguće kako bi se usvojile najbolje prakse? Opet, naravno da biste to učinili.

Zar se također ne čini neprimjerenim da se neki, koji propovijedaju toliku brigu za živote životinja tako malo brinu za ljudske živote da bi bili kadri ugroziti život znanstvenika čiji je cilj otkriti lijek za ljude? To je upravo ono što se sve češće događa. Samo prošli mjesec, ovaj put u Čileu, članovi udruge Animal Liberation Front preuzeli su odgovornost za postavljanje bombi u automobile znanstvenika koji su došli na skup u toj zemlji. To se dogodilo u Čileu, ali postoji prijetnja i u SAD-u. U Kaliforniji, znanstvenici na sveučilištu UCLA, kao i njihovi susjedi, izloženi su prijetnjama i Molotovljevim koktelima. Jedan Molotovljev koktel namijenjen znanstveniku završio je na trijemu bezazlene starije susjede koja je srećom izbjegla ozbiljnije ozljede.

Traže li svi članovi udruga za prava životinja da se ozlijedi znanstvenike? Naravno da ne! Gaje li svi članovi udruga za prava životinja iracionalna uvjerenja o uporabi životinja u istraživanju? Opet, naravno da ne! Po istoj logici, rijetki slučajevi zlostavljanja životinja u istraživačkim laboratorijima ne znače da znanstvenici u cjelini ne mare za dobrobit svojih životinja. Ništa ne može biti dalje od istine! Većina znanstvenika je, zapravo, milosrdna i želi osigurati optimalnu skrb za životinje koje koriste u istraživanju. Oni znaju i da je briga o tim životinjama kritična varijabla u rezultatima njihovih istraživanja. Stoga, vjerodostojno tumačenje njihovih istraživanja ovisi o kontroli te varijable.

Dakle, o ovome trebate vi sami odlučiti. Podržava li ovaj kratki pregled ideju da je korištenje životinja u istraživanju loše? Bi li nam bilo bolje da je upotreba svih životinja bila zabranjena u istraživanju? Ako je vaš odgovor na ova pitanja “da”, onda budite svjesni da biste izabrali svijet bez terapija ili lijekova za bolesti kao što su HIV/AIDS, srčani udar, moždani udar, Parkinsonova bolest, dječja paraliza, hepatitis, šećerna bolest, tetanus, boginje, tuberkuloza, upala pluća, reumatska groznica, i tako dalje, i tako dalje. To nije svijet koji bismo trebali prihvatiti, zaključuje dr. Talman.

Izvor: Huff Post Science

Tražili ste na googlu:

testiranje na zivotinjama

Kao magistar informacijske znanosti, iz profesionalnih razloga posebno prati razvoj kako gospodarskih i znanstvenih prilika u zemlji i svijetu, tako i općih kulturnih i drugih događanja poput razvoja tehnologije i njezinog utjecaja na društvo.

31 komentar

31 Comments

  1. Tomislav Lesinger

    20 siječnja, 2013 kod 7:49 pm

    Bioeticko pitanje je: Dokle, tj. di je kraj? Tako razmisljajuci sutra cemo klonirati ljude samo u znanstvene svrhe.

  2. Zvonimir Ercegovac

    20 siječnja, 2013 kod 7:55 pm

    istraživanja na životinjama su nužna, barem za sada

    • Hana

      21 siječnja, 2013 kod 11:56 am

      Zbog fizičkih razlika između životinja i ljudi, rezultati se iz istraživanja na životinjama ne mogu sa sigurnošću primijeniti na ljude, ostavljajući nas izloženima riziku lijekova koji mogu prouzročiti ozbiljne nuspojave.
      Mnogi od najznačajnijih pomaka u zdravstvu se temelje na istraživanjima ljudi, a ne životinja. U povijesti je jako puno lijekova koji su testirani na životinjama izazvalo opasne nuspojave i smrt kod ljudi, a pogrešni rezultati dobiveni testiranjem na životinjama usporili su napredak medicine i znanosti: http://www.prijatelji-zivotinja.hr/index.hr.php?id=597
      Kad bi se farmaceutska industrija s pokusa na životinjama prebacila na kvantnu farmakologiju i pokuse IN VITRO (u epruveti) bili bismo više zaštićeni.

  3. XY

    20 siječnja, 2013 kod 8:56 pm

    i dalje ne podržavam testiranje na životinjama. Koliko je potencijalno dobrih lijekova protiv raznih bolesti odbačeno upravo iz razloga koje je znanstvenik naveo: Aspirin, koji je odličan za čovjeka, toksičan je za pse i mačke. Transfuzija krvi kasnila je skoro 40 godina jer su je pokušavali provesti na životinjama. Samo za primjer, psi imaju 12 krvnih grupa, a mačke 3.
    Grožđe može biti toksično za pse, čokolada jest toksična za pse…

    Bez obzira koliko smo biološki slični životinjama i dalje smo prerazličiti da bi testiranja imala neku veću vrijednost.

    Netko mi ne može objasniti da kozmetičke industrije životinjama ukapavaju u oči 1000X veću koncentraciju neke kemikalije no što se nalazi u npr. maskari. Osim toga, budimo realni, i kada rezultati nekog istraživanja pokazuju na toksičnost nečega, uvijek će se “naći način” da se to sredi.

    i ponavljam, koliko je potencijalno djelotvornih lijekova odbačeno jer na životinjama nisu pokazali djelotvornost ili su se čak pokazali toksičnima, a na ljudima bi možda bili djelotvorni?

    Jedino riješenje je testiranje na dobrovoljcima.
    Realno gledajući, da bolujem od neizlječive bolesti, znam da mi nema spasa, normalno da bi pristala da se na meni testira lijek koji će mi MOŽDA pomoći, a odmoći mi ne može, s obzirom da su mi dani odbrojani…

  4. Sheep Named Snigill

    20 siječnja, 2013 kod 7:57 pm

    strašno prigodna sličica za članak koji je za testiranje na životinjama.

  5. Konjo Kradica

    20 siječnja, 2013 kod 7:58 pm

    Slažem se sa Zvonimirom.. Ipak se takvim eksperimentom isprati neku supstanciju i njenie metabolite u interakcijama sa svim vrstama stanica i tkivia odjednom.

  6. san

    20 siječnja, 2013 kod 9:10 pm

    Prvo testirajte na sebi.Tko ste vi da uzimate slabije od sebe i koristite ih za istraživanja kako biste vi mogli preživjeti.NIKAD u životu nisam bila za istraživanja i nikad u životu neću biti.Takvi ljudi koji to odobravaju su za mene zadnja smeća.Meni ne trebaju lijekovi preko tuđe patnje,rađe ću umrijeti kao čovjek bez straha,nego živjeti kao smeće koje se slaže s ovakvim člancima.Testirajte na sebi prvo ili se smatrate previše povlaštenima…

    • vanja

      21 ožujka, 2013 kod 8:34 pm

      Ne bi prihvatila lekove ni po cenu zivota,ni po cenu zivota svojih roditelja ili deteta?? !ako je tako onda se moze reci da ti svoje komplekse izrazavas preko patnje drugih,jednostavno smatram da nema osobe koja bi u takvoj situaciji ugrozila zivot svoje porodice… ako ti je odgovor “dä” mogu samo reci da lazes. i da poznajes i jednog znanstvenika nikad ne bi rekla da eksperimente provode iz sebicnih razloga, uvjerenja kojima se vode pravi znanstvenici su prepuna pozrtvovnosti,saosecanja a briga za druge (ljude i ZIVOTINJE )je temelj!!! neverovatno mi je da najnegativnije komentare na ovom portalu ostavljaju ljudi koji nemaju veze sa znanoscu niti su ikad prisustvovali nekom istrazivanju…

  7. Okloee Poulin

    20 siječnja, 2013 kod 8:11 pm

    Prvo testirajte na sebi.Tko ste vi da uzimate slabije od sebe i koristite ih za istraživanja kako biste vi mogli preživjeti.NIKAD u životu nisam bila za istraživanja i nikad u životu neću biti.Takvi ljudi koji to odobravaju su za mene zadnja smeća.Meni ne trebaju lijekovi preko tuđe patnje,rađe ću umrijeti kao čovjek bez straha,nego živjeti kao smeće koje se slaže s ovakvim člancima.Testirajte na sebi prvo ili se smatrate previše povlaštenima…

  8. Helena Trojanska

    20 siječnja, 2013 kod 8:19 pm

    testiranja nepotrebna, ionako nas truju svim i svacim, ne trebaju onda i zivotinje patiti.

  9. Ivana Burnum

    20 siječnja, 2013 kod 9:11 pm

    ovaj članak je takva gadost da se čovjek zapita kakvi sve to ljudi postaju akademski građani i žive među nama. Tko vam daje pravo da odlučujete o nečijem životu. Ljudi su tisućama godina živjeli bez farmaceutske industrije i čovječanstvo je preživjelo. Zašto ne priznate da su ljudi u posljednjih 100 godina bolesniji nego ikad. A zašto? Jer ste kamikalijama uništili sve. Zrak koji udišemo, voda, hrana sve je zagađeno. Farmaceutski lobij zarađuje milijarde i jedini njihov interes je profit. A što je s kozmetičkim tvrtkama? Je li i tamo potrebno testiranje na životinjama? Da bi se neka srednjovječna žena mazala s “magičnim” kremama koje je pretvaraju u zategnutu dvadesetogodišnjakinju. Što je s “kultom mladosti” kojim je današnji svijet opsjednut i gdje svi žele biti vječno mladi, lijepi i zategnuti. Zar želite reći da možete pobijediti prirodu i spriječiti prirodni tijek života – rađanje, starenje i umiranje. Molim vas, dosta je više, dosta je priča za malu djecu i krvavih tišina.

  10. zrinka

    20 siječnja, 2013 kod 10:12 pm

    slažem se, truju nas sa svim i svačim i tu leže boleštine…a životinjama je ova planeta-holokaust.

  11. Helena Trojanska

    20 siječnja, 2013 kod 9:21 pm

    Nije im interes profit vec da ljude drze u strahu. Tako se kontroliraju mase.

  12. Lara

    20 siječnja, 2013 kod 10:34 pm

    @XY: da dodam primjer: viagra je bila lijek za srcane bolesti, isto testirano na zivotinjama. a svi smo culi ili znamo kako djeluje 😉

    a manjevise to. ljudski dobrovoljci nisu obavezno potrebni. taj gospodin, koji pisao pismo je zaboravio, da smo vec u stanju stvarati tkivo, i to bez maticnih celija itd. autogena transplantacija kostanje srdzi ili koze npr. nestvari se to tkivo tek tako, to se isto radi u laboratoriji, a i sa ostalim isto dosta brzo napredujemo. zasto se onda ne testira odma na ljudskom tkivu, gdje treba djelovati? iz jednostavnog razloga – skupo je.

    testiranje, da ili ne? sneke strane moralno pitanje.
    u D se npr. testira zagadjena voda sa ribicama. oni crknu (kad moram tako rec) u mukama, ali voda je deklarirana kao pitka. iskreno, ko bi tu vodu pijo? to nije potrebno.

    nije potrebno testirati neke stvari da se zna koliko su kancerogeni (saharin ili natren je kancerogen, da za miseve i zeceve u 10.000x vecu konzentraciji nego normalno, to je odprilike 1kg i vise natren-tabletica… )

    isto tako mislim da su neki testovi mozda i potrebni (najbolji primjer i jest talidomid) ali do koje granice i koje su druge mogucnosti?

    • XY

      21 siječnja, 2013 kod 2:34 pm

      Viagra se i danas koristi kao lijek za srčane bolesti, jer poboljšava perifernu cirkulaciju… Ovo sa erekcijom je usputna ugodna nuspojava…

  13. Luka

    20 siječnja, 2013 kod 10:35 pm

    imate uzasno dosadne i duge clanke koji ne govore nista

  14. Svjetlana Jelić

    20 siječnja, 2013 kod 10:09 pm

    Diže mi se kosa na glavi od komentara koji počinju sa “STRAŠNO, STRAŠNOOO”, lažne empatije , površne etike….

  15. Nady

    20 siječnja, 2013 kod 11:25 pm

    Ima jedan odlican film, PROJECT X; 108min, SAD 1987; Režija: Jonathan Kaplan; Uloge: Matthew Broderick, Helen Hunt, komedija drama

    Ovaj film mi se od prvog gledanja urezao u sjecanje jer je napravljen prema istinitim dogadaju. Zivotinje ne reagiraju isto kao covjek…
    film je pretuzan i preporucujem svakako.

  16. no hable

    20 siječnja, 2013 kod 11:31 pm

    da nema testiranja možda i vi nebi bili zdravii

  17. Leteći Cvjetić

    20 siječnja, 2013 kod 10:36 pm

    bas me zanima koliko je vas dusebriznika ikad procitalo ista o istrazivanjima na zivotinjama ili koliko je vas ikad ista ucinilo da bi pomoglo nekoj zivotinji…

  18. Naam Van

    20 siječnja, 2013 kod 10:51 pm

    jel stvarno potrebno exp na životinjama?????? zašto???

  19. Leteći Cvjetić

    20 siječnja, 2013 kod 11:02 pm

    je, jer trenutno ne postoji niti jedan racunalni, odn umjetni model kojim bi se moglo dovoljno vjerodostojno simulirati efekte određene supstance na organizam.

  20. Mario Straga

    21 siječnja, 2013 kod 8:32 am

    ..!Devalvacija života ide uskoro u suprotnom smjeru;..kad se po vrednosti izjednačimo sa životinjama! ;bio sustav će ostati na premalo kombinacijskog “repertoara..

  21. Vedran Vidov

    21 siječnja, 2013 kod 12:23 pm

    Ivana Burnum – Ljudi bolesniji nego ikad?
    Savjetujem ti da pogledaš kolika je bila prosječna životna dob prije samo 100 godina, a kolika je sada. Ako si protiv ljekova nemoj ih ni uzimati. Prirodna selekcija učiniti će ostalo.

    • XY

      21 siječnja, 2013 kod 2:33 pm

      ja sam protiv lijekova i uzimam ih samo u najnužnijim situacijama i tek nakon što dam svom organizmu realnu šansu da infekciju savlada sam.
      I ima istine u tome što je Bulum rekao. Tko je i koliko znao o alergijama prije 100-200 godina? Odnosno, koliko su bile česte?
      Činjenica je da WHO uporno smanjuje normalne razine npr. kolesterola, kako bi se lijekovi propisivali u što većoj mjeri.. Na kraju ispada da smo SVI mi bolesni, lijekovima te šopaju na najmanju mogući problem, npr. inzulin bi trebao biti zadnja opcija pri regulaciji šećera, nakon što prehrana ne daje djelotvorne rezultate, no danas, čim ti glukozni test pokaže povišeni šećer, odmah te stavljaju na lijekove.

      Veliki broj poremećaja se može riješiti adekvatnom prehranom, gubitkom težine na prihvatljivu i adekvatnom količinom tjelesne aktivnosti… Od dijabetesa, visokog tlaka, kolesterola, OKBP… Na brdo toga…

    • Boris

      21 siječnja, 2013 kod 8:47 pm

      Hmmm… Suvremena medicina omogućila je i najslabijim jedinkama da prežive i da svoje gene prenesu na sljedeće generacije tako da uopće nije bez smisla izjava da ljudi nikad nisu bili bolesniji… Što se tiče prosječnog životnog vijeka – produžio se… Kad se opet dogodi da se u 20 godina sastave dva svjetska rata u kojima su najviše izginuli mladi prosječan životni vijek će se osjetno skratiti… Evo ti zanimljivosti o nekim ratovima – probaj naći koliko je tad bilo ljudi, pa ćeš skontati kako je kad izgine 10-20% populacije, a uglavnom se radi o mladosti: http://hr.wikipedia.org/wiki/Popis_smrtnosti_po_ratovima_i_katastrofama

      Pozz

  22. Ognjen Ogy Solomun

    21 siječnja, 2013 kod 5:55 pm

    PODRŽAVAM ZABRANU, ali eksperimente treba provodii stoga predlažem da ih se na što nehumaniji način provodi na ljudima 😉

  23. Boris

    21 siječnja, 2013 kod 8:36 pm

    Baš nešto razmišljam o cijeloj priči i malo mi je smiješno… Mačkama je aspirin otrov – nama je lijek… Ljudi mogu jesti čokoladu i ostale proizvode koji sadrže kakao na kilograme – za pse je kakao otrov, kao i šećer, neki spojevi iz grožđa etc. Isto tako, ljudi imaju neku korist i od vitamina C, a psi baš nikakvu – tjelesna temperatura im je viša i vitamin C se prebrzo razgrađuje da bi od njega bilo ikakve koristi… Miševi su otporni na kugu, a koliko se sjećam kuga je pobila pola europske populacije…

  24. Okloee Poulin

    21 siječnja, 2013 kod 7:57 pm

    Ne prođe dan da ne pomažem životinjama.Itekako sam j… dušebrižnik.Ja ne uzimam ama baš nikakve lijekove godinama.I jedva čekam obračunati se sa prirodnom selekcijom,ne znam što čeka više.Znate kad bi vama,akademskom smeću dala svoju životinju za vaše laboratorije kako bi se vi liječili od bolesti dok drugo biće pati i netko mu uzima slobodu-nikad.Sebe testirajte ako imate muda i kad toliko volite sebe i druge,ali nemate jer ste obični beskičmenjaci.Ako mi je suđeno da umrem od bolesti,ja ne znam što više čeka ta boleština,nego vidi čuda,zdravija sam od svih vas na lijekovima.

  25. Okloee Poulin

    21 siječnja, 2013 kod 7:58 pm

    Neće mene nikakva smeća (sa ovakvim razmišljanjem) sa medicinskog fakulteta liječiti.

Ostavi komentar

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *

Više u Društvene znanosti

Popularno

Advertisement

Pratite nas na Fejsu

Na Vrh