Istraživači iz Neurološkog instituta Barrow u bolnici St. Joseph’s Hospital and Medical Center otkrili su kako i zašto javnost percipira neke mađionarske trikove u posljednjih nekoliko istraživanja, a to bi moglo imati utjecaja i u stvarnom svijetu, npr. u vojnoj taktici, marketingu i sportu.
Dr. Susana Martinez-Conde iz Laboratorija za vizualnu neuroznanost Barrow, i dr. Stephen Macknik iz Laboratorija za neurofiziologiju ponašanja Barrow, dobro su poznati po svojim istraživanjima mađioničarskih trikova i iluzija. Njihov najnoviji istraživački projekt, o kojem je članak objavljen u časopisu Frontiers in Human Neuroscience, nudi dodatni uvid u percepciju i spoznavanje.
Jedno od istraživanja nadahnuo je profesionalni mađioničar Apollo Robbins koji je vjerovao da ljudi u publici različito usmjeravaju svoju pozornost, ovisno o vrsti pokreta ruke. Robbins je vjerovao da, ako bi svoju ruku pomaknuo u ravnoj liniji dok je obavljao trik, publika će se usredotočiti na početak i kraj točke kretanja, ali ne i sredinu. Nasuprot tome, vjerovao je da će publika, ako bi micao svoju ruku u zakrivljenom pokretu, slijediti putanju ruke od početka do kraja.
Proučavajući kretanje oka pojedinaca dok su gledali Robbinsovu predstavu, znanstvenici su potvrdili Robbinsovu teoriju. Možda još važnije, otkrili su i da su različite vrste pokreta ruke potaknule dvije različite vrste pokreta očiju. Istraživači su otkrili da zakrivljeno gibanje izaziva lagane očne pokrete traženja (pri kojima se oko lagano kreće dok prati objekt), dok je ravno gibanje dovelo do isprekidanih pokreta oka (pri kojima pogled skače iz jedne točke u drugu).
“Ovo otkriće ne samo da je važno za mađioničare, nego bi i spoznaja da zakrivljeno gibanje privlači pozornost drugačije od ravnog gibanja mogla imati široke i dalekosežne implikacije; primjerice, u prirodnom svijetu kod tehnika predatora – plijena, vojnoj taktici, sportskim strategijama i marketingu”, kaže Martinez-Conde. Vjeruje se da je ovaj rezultat prvo otkriće u znanstvenoj literaturi na području neuroloških istraživanja koje je dao mađioničar, a ne znanstvenik.
U drugom su istraživanju znanstvenici radili s profesionalnim mađioničarem Mac Kingom da istraže mađioničarsko iskorištavanje društvenih konvencija i znakova, poput usmjeravanja pogleda publike, kako bi zavarali promatrače.
Proučavali su popularni trik s nestajanjem kovanice u kojem King baca novčić gore-dolje na desnoj ruci prije nego što ga “prebaci” na lijevu ruku, nakon čega novčić nestaje. U stvarnosti, mađioničar samo simulira prebacivanje novčića na lijevu ruku. To je podrazumijevajući pokret koji u osnovi vara neurone i navodi ih da reagiraju kako bi inače reagirali da je novčić zaista bačen.
Istraživači su otkrili da to načelo odvlačenja pažnje ne pomaže uvijek mađioničarima. Predstavljajući dva različita Kingova videa – jedan u kojem je publika mogla vidjeti njegovo lice, i drugi u kojem mu je lice bilo skriveno – otkrili su da u ovom triku odvlačenje pažnje ne igra ulogu.
“Zapitali smo se hoće li percepcija mađioničarskih trikova u promatrača biti drugačija ako oni mogu vidjeti mađioničarevu glavu i položaj očiju. Na naše iznenađenje, to nije važno”, kaže Martinez-Conde. “To pokazuje da je odvlačenje pažnje u mađioničarstvu složenije nego što se prije vjerovalo, te da nije nužno za percepciju svih mađioničarskih trikova”.
Znanstvenici sa Barrowa vjeruju da ovi projekti potaknuti od mađioničara nude vrijedan uvid u njihovo područje istraživanja. Kako potvrđuje Martinez-Conde, ovo istraživanje naglašava koliko su bihevioralni uvidi koje su na temelju zapažanja razvili mađioničari vrijedni kvantitativnog ispitivanja u neurološkom laboratoriju.
