Istraživači s MIT-a dizajnirali su kvantni senzor za otkrivanje SARS-CoV-2. Iako je uređaj još uvijek teoretski, istraživači su koristili matematičke simulacije kako bi pokazali njegov potencijal, a podaci i dizajn pokazuju da bi mogao biti brži, točniji i jeftiniji od trenutne PCR tehnike koja predstavlja zlatni standard testiranja. Sustav se temelji na nanodijamantima na koje se veže virusna RNK, izazivajući promjenu magnetskih svojstava sustava i dovodeći do mjerljive promjene fluorescencije.
Čini se da će COVID-19 biti još dugo tu uz nas, a osim ako virus mutira i postane znatno manje štetan ili ako ne razvijemo nove tretmane koji uvelike smanjuju njegov štetan utjecaj, testiranje na COVID-19 ostat će važan dio svakodnevnog života. Brzi antigenski testovi korisni su u pružanju brzog odgovora na status infekcije, ali nisu baš potpuno pouzdani. PCR je trenutno zlatna standardna tehnika testiranja, ali je nezgodna, dugotrajna i skupa. Također, ne pruža kvantitativno mjerenje količine virusa prisutnog u uzorku i potencijalno može dati određeni postotak lažno negativnih rezultata u ukupnom uzorku.
Sve navedeno pokazuje da postoji jasan prostor za poboljšanje, pa su ovi istraživači, koristeći matematičko modeliranje kako bi testirali ima li njihov dizajn potencijal, odlučili dizajnirati senzor koji rješava mnoge probleme. Tehnologija koju je predložio tim sastoji se od nanodijamanata koji sadrže male defekte koji se nazivaju nitrogen vacancy centers (centri za prazna mjesta za dušik). Cijeli niz nanodijamanata prekriven je premazom na bazi gadolinija koji sadrži specifična vezna mjesta za virusnu RNK.
Kada se virusna RNK veže za premaz, to bi trebalo poremetiti magnetska svojstva materijala, što bi dovelo do fluorescentnih svojstava dijamanta, koje bi istraživači trebali moći izmjeriti korištenjem laserskog optičkog senzora. Istraživači teoretiziraju da će novi senzor proizvesti znatno manju stopu lažno negativnih rezultata manju od 1%, što bi predstavljalo značajan napredak u odnosu na postojeće tehnike testiranja, piše Medgadget.
Spomenuta tehnika bila bi brza i trebalo bi joj samo nekoliko minuta. Uz to, senzor se može izraditi korištenjem jeftinih materijala. Još jedna prednost uključuje mogućnost skaliranja tehnologije tako da se istovremeno može procijeniti više uzoraka. Iako je red trenutno isključivo teoretski, istraživači nastoje napraviti prototip što je prije moguće, što bi bio veliki korak u razvoju testiranja.
