Znanstvenici su otkrili kako je katastrofalan potres 12. siječnja na Haitiju uzrokovao dosad nepoznat rasjed. Nadalje, defekt koji se isprva uzimao kao glavni uzrok mogao bi u naredno vrijeme potaknuti još jakih potresa.
Eric Calais, profesor Znanosti o zemlji i atmosferi na sveučilištu Purdue, poveo je tim koji je prvi krenuo na mjesto događaja nakon jakog potresa, magnitude 7.0, u kojem je 200 000 ljudi izgubilo svoje živote, a procjenjuje se kako je 1,5 milijuna ljudi ostalo bez doma. Tim je ustvrdio kako je potres nastao zbog dosad nepoznatog rasjeda, kojeg su imenovali LÄogëne rasjed. Novootkriveni rasjed proteže se gotovo paralelno s Enriquillo rasjedom, za koji se isprva vjerovalo da je izvor potresa.
“Ovo otkriće upućuje na mogućnost pojave još jednog potresa, čiji će se centar ovog puta zaista nalaziti u Enriquillo rasjedu. S tim u vidu, Haiti bi se trebao pripremiti na mogućnost još jedne seizmičke opasnosti”, navodi Calais. Calais je u rujnu imenovan na mjesto znanstvenog savjetnika za Haiti u sklopu na UN-ovog programa za razvoj država. “Sustav rasjeda mnogo je složeniji nego što se dosad mislilo. Mi još ne možemo sa sigurnošću ustvrditi kako je siječanjski potres utjecao na seizmičku aktivnost ostalih rasjeda. Prema preliminarnim mjerenjima zaključujemo kako rasjed Enriquillo nije oslobodio nikakvu akumuliranu seizmičku energiju te kao takav još uvijek predstavlja značajnu prijetnju za državu Haiti, pogotovo za grad Port-au-Prince. Želimo li u skoro vrijeme biti u mogućnosti predvidjeti nastanak i jačinu potresa, jednostavno moramo dodatno istražiti sustav rasjeda.”
“Pomicanje Zemljine kore uzrokovano jakim potresima može pogoršati, ali i smanjiti poremećaje koji se nakupljaju u okolnim rasjedima. Takva pomicanja uzrokuju nastanak pritiska koji može ili zaustaviti ili potaknuti nastanak još jednog potresa. Zbog toga, potres duž rasjeda Léogâne mogao je odgoditi ili ubrzati sljedeći potres duž rasjeda Enriquillo”, nastavlja.
“Iz praktičnih razloga, pokušati pretpostaviti kad će se dogoditi sljedeći potres i nije baš učinkovita strategija. Učinkovitije bi bilo koncentrirati se na proaktivne mjere. Na taj bi se način moglo pouzdano upozoriti države koje se nalaze u kritičnoj zoni. Te bi se države tada mogle pripremiti na život u sezmićki aktivnoj zoni, što bi uvelike smanjilo buduće ekonomske gubitke, ali i očuvalo mnoge živote. Rezultati našeg istraživanja iziskuju postavljanje mnogih pitanja. Mi pokušavamo ponuditi zadovoljavajuće odgovore na ta pitanja. Ipak, znamo dovoljno da jasno izjavimo kako se opasnost od potresa na Haitiju jednostavno ne smije zanemariti. Proces ponovne izgradnje Haitija idealna je prilika za istovremeni razvoj preventivnih mjera koje bi mogle ublažiti posljedice budućih potresa.”
Tim je analizirao podatke prikupljene prije 12. siječnja te rezultate mjerenja izvršenih poslije tog nemilog događaja. Istraživanje su detaljno opisali u članku koji će biti objavljen sljedeći mjesec u znanstvenom časopisu Nature Geosciences. Andrew Freed, jedan od autora članka, također i profesor Znanosti o Zemlji i atmosferi na sveučilištu Purdue, izjavio je kako je nedostatak puknuća bio prvi pokazatelj netočnosti teze o Enriquillo rasjedu kao izvoru potresa. “Poprilično nas je iznenadilo to što nigdje nismo mogli pronaći puknuće u Zemljinoj kori. Istina, našli smo druge fizičke promjene koje smo očekivali pronaći nakon potresa takve jačine, ali na potpuno drugom mjestu”, objašnjava Freed.
Tim je tijekom istraživanja koristio sustav za globalno navođenje i radarsku interferometriju za mjerenje pomaka Zemljine kore tijekom potresa. Na taj se način može dobiti uvid u događaje koji su se odvijali čak 20 km ispod površine. Tim je potom uz pomoć računalnog modela odredio koje karakteristike mora imati izvor potresa da bi bio u skladu s opaženim promjenama. Zahvaljujući tom modelu tim je otkrio još nezabilježen Léogâne rasjed. Léogâne rasjed nalazi se malo sjevernije od rasjeda Enriquillo, pod kutom od 60o prema sjeveru. Ovaj rasjed pripada grupi rasjeda koja je karakteristična po tome što jedno krilo rasjeda natkriva drugo, ali sam rasjed ne dopire do površine. “Otprilike 30 kilometara rasjeda pomaknulo se tijekom siječanjskog potresa, pri čemu su se krila rasjeda međusobno pomaknula čak pet metara. Sve se odvijalo ispod površine Zemlje. Koliko je rasjed zapravo dugačak i dalje ostaje nepoznanica”, nastavlja Freed.
“Bez obzira o kojem se potresu radi, on uvijek utječe na samo jedan dio rasjeda. Duljina tog dijela rasjeda proporcionalna je jačini potresa. Pošto se ovdje radio o posebnom tipu rasjeda koji se proteže ispod površine Zemlje, ne možemo koristiti uobičajene površinske pokazatelje, poput ožiljaka uzrokovanih davnim puknućima, kojima bismo potom odredili duljinu rasjeda. U slučaju rasjeda Enriquillo, možete bez problema povući liniju koja označava protezanje rasjeda. Naime, brojni ožiljci na površini jasno ukazuju na rasjed koji se skriva ispod. Međutim to nije slučaj i kod rasjeda Léogâne.”
“Tim planira nastaviti s mjerenjima postseizmičkih procesa. Nadaju se kako će na taj način bolje razumjeti promjene u napetosti unutar Zemljine kore kroz dulji period vremena, što bi pak omogućilo pouzdanije otkrivanje mjesta na kojima se povećava opasnost od pojave potresa. Istovremeno rade na razvoju modela koji će omogućiti bolje shvaćanje sustava rasjeda, njihovo ponašanje kao i razlog zašto se nalaze tu gdje se nalaze”, zaključuje Freed. Uz Freeda, autori članka su Glen Mattioli sa sveučilišta u Arkansasu; Falk Amelung, Sang-Hoon Hong i Timothy Dixon sa sveučilišta u Miamiju; Sigurjùn Jùnsson sa Kralj Abdullah sveučilišta za znanost i tehnologiju u Saudijskoj Arabiji; Pamela Jansma sa sveučilišta Teksas u Arlingtonu; Claude PrÄpetit iz biroa za mine u Haitiju te Roberte Momplaisir s državnog sveučilišta u Haitiju.
Calais je istraživao rasjede Enriquillo i Septentrional na otoku Hispaniola, na kojem se od 1989. godine nalaze države Haiti i Dominikanska Republika. Njegov tim već je deset godina zadužen za mjerenje nakupljanja energije duž rasjeda pomoću sustava za globalno orijentiranje. Tim je upozorio na rizik od pojave razornog potresa još 2008. godine. Ova istraživanje financijski je poduprla Nacionalna zaklada za znanost i UN-ov nacionalni program za razvoj strategija prevencije i oporavka od elementarnih nepogoda u Haitiju. Istraživanje se vodilo u suradnji s haićanskim Nacionalnim sustavom za smanjenje rizika od elementarnih nepogoda.
Izvor: Purdue University
