Već desetljećima je geslo “veće je bolje” bio konvencionalan način postizanja učinkovitosti u industrijama, od prometa do proizvodnje energije. Hrana koja je nekoć rasla na malim obiteljskim zemljištima sad većinom dolazi s velikih farmi. Brodovi koji su nekad prevozili po 2 tisuće tona tereta zamijenjeni su modernim kontejnerskim brodovima koji rutinski prevoze i po 150 tisuča tona.
Međutim, nova istraživanja pokazuju da se sada nalazimo na vrhuncu radikalnog pomaka od izgradnje velikog prema izgradnji malog. To je promjena koja ima duboke posljedice kako za već dokazane industrije tako i za one u nastajanju.
Prema nedavnom istraživanju Garretta van Ryzina, profesora privatnog poduzetništva na američkoj Poslovnoj školi Columbia, Canera Göçmena doktorskog kandidata na Poslovnoj školi Columbia, te Erica Dahlgrena i Klausa S. Lacknera sa Sveučilišta Columbia u New Yorku, mnogi industrijski sektori su se približili ili dosegli kritičnu točku u kojoj se učinkovitost jedinice veličine zamjenjuje učinkovitošću brojeva. Umjesto da se oslanja na izgradnju po mjeri velikih proizvodnih jedinica, npr. velikih termoelektrana, industrija može imati koristi od prelaska na male, modularne, masovno proizvedene jedinice koje se mogu razmjestiti po pojedinačnim lokacijama ili distribuirati na više njih, poput npr. fotonaponskih panela.
Prema konvencionalnoj mudrosti, kapitalni trošak po jedinici kapaciteta pada s povećanjem veličine jedinice. Ostala svojstva učinkovitosti po veličini jedinice proizlaze iz sposobnosti proizvođača da što bolje raspodijeli fiksne troškove sastavnica proizvodnje, kao i troškove za izvođače radova i dizajn. Kako smatraju istraživači, njihov alternativni pristup dizajnu infrastrukture nudi nove mogućnosti za smanjenje troškova i poboljšanje usluga.
Autori su identificirali tri pokretačke sile na kojima se temelji taj pomak. Prvo, nove računalne, senzorne i komunikacijske tehnologije omogućavaju visok stupanj automatizacije po vrlo niskoj cijeni, eliminirajući tako u velikoj mjeri uštede na troškovima za rad velikih jedinica. Drugo, masovna proizvodnja mnogo malih, standardiziranih jedinica može postići kapitalne uštede usporedive ili čak veće od onih koje se ostvaruju kod velikih jedinica. I treće, tehnologija jedinica malih razmjera pruža značajnu fleksibilnost, što je korist koja je u velikoj mjeri zanemarivana u utrci prema sve većim razmjerima jedinica, a koja može značajno smanjiti troškove ulaganja kao i operativne troškove.
Autori nalaze da je ovaj trend – vidljiv u svojim početnim oblicima u nekim industrijama u rasponu od malih modularnih nuklearnih reaktora, preko tvornica klora i energetskih sustava temeljenih na biomasi do podatkovnih centara – rezultirao promjenom s velikih na male optimalne jedinice. Pomak odražava revoluciju sličnu onoj koja je započela prije trideset godina u industriji superračunala. Tradicionalni pristup proizvodnji većih kapaciteta i veće brzine u računarstvu je bio graditi sve snažnije specijalizirane uređaje sa sve većom procesorskom snagom. Taj je trend sredinom 1990-ih zaustavljen, kada je postalo jeftinije umreženo koristiti masovno proizvedene procesore i memorije visokih kapaciteta snažno razvijajuće industrije osobnih računala. Uskoro, zaključuju istraživači, sve više privrednih sektora naučit će “misliti na malo”, a time i ubirati korist od ove nove paradigme u proizvodnji.
