Recept za stvaranje planeta pogodnog za život začuđujuće je jednostavan: dodaj vodu i atmosferske plinove. Mars ima oboje – relikvije preostale otprije 4 milijarde godina kada je planet bio topao i mokar.
„Kada govorimo o Marsu, teraformiranje više nije dio znanstvene fantastike”, navodi Chris McKay, astrobiolog iz NASA-e. Ljudi bi mogli zagrijati planet i podebljati atmosferu u nekoliko desetljeća, no proizvodnja potrebne količine kisika za disanje potrajala bi 100 000 godina s današnjom „tehnologijom”, tj. biljkama. Nove tehnologije bi u teoriji to mogle ubrzati. „Život od uzgoja bit će esencijalan za istraživače daleko od Zemlje, no trebamo shvatiti kako to izvesti”, navodi Laurie Leshin, geokemičarka na misiji Curiosity.
Tijek procesa:
1. korak – povećanje temperature:
Temperatura na Marsu kreće se oko – 60 °C, no mogli bismo je povećati unosom stakleničkih plinova. „Znamo kako zagrijati planet”, navodi McKay, „i to čini Mars pogodnim za teraformiranje.” Zemlja na Marsu sadrži građevne blokove PFC koje bi mogli vaditi pomoću visoke temperature u tvornicama. Pumpanjem PFC spojeva u atmosferu počelo bi zagrijavanje koje bi postepeno topilo zaleđenu površinu i tako u atmosferu slalo ugljik dioksid. Oslobođeni CO2 ubrzao bi zagrijavanje preko efekta staklenika, isto kao i na Zemlji.
2. korak – stvaranje atmosfere:
Današnja Marsova atmosfera samo je 1 % debljine Zemljine atmosfere, no znanstvenici smatraju kako je nekad bila puno deblja. Podebljavanje atmosfere na 30 % bilo bi dovoljno da se voda održi u tekućem stanju. U studenom će satelit Maven pokupiti uzorak gornjeg dijela atmosfere da se utvrdi kako su plinovi pobjegli. „Ako je CO2 reagirao s elementima na površini Marsa i tako ostao zarobljen u tlu, to bi se pokazalo pogubnim za teraformiranje, pošto bi ista sudbina snašla plinove koje bi mi oslobodili”, navodi Bruce Jakosky, voditelj projekta Maven. No, ako su plinove uništile ultraljubičaste zrake ili solarni vjetrovi, postoji mogućnost za obnavljanje atmosfere. Ti su procesi bili mnogo jači u povijesti kada je Sunce bilo mlađe.
3. korak – ispuštanje vode:
Crveni planet možda izgleda isušeno, no više misija potvrdilo je da sadrži mnogo vode. Slike satelita Mars Reconnaissance Orbitera ukazuju na oblike koji bi mogli sugerirati kako oko ekvatora u proljeće i ljeto teče voda. Radari u orbiti ukazuju na to da se u podzemlju možda nalaze ogromni rezervoari vode. Činjenica je da je istraživački robot Curiosity potvrdio da kubična stopa zemlje na Marsu sadrži oko litru vode. Jednom kada bi se voda otopila, mogla bi se skupljati u rezervoare i služiti za piće i navodnjavanje. Eventualno, vodeni ciklus bi održavao biljke i započeo kišu.
Izvor: PopSci
