Da bi poslali raketu u svemir, potrebna je ogromna količina goriva. Zapravo, prije lansiranja, 90% same težine rakete sačinjava upravo gorivo. Ovo ograničenje moglo bi se zaobići korištenjem mikrovalova koji bi bežično prenijeli energiju raketi. Istraživački tim iz Japana se upravo bavi tim područjem te su analizirali isplativost korištenja takve vrste pogona.
Kako bi procijenili isplativost, istraživači su demonstrirali bežični prijenos energije putem mikrovalova za bespilotnu letjelicu. Istraživanje je objavljeno u časopisu „Journal of Spacecraft and Rockets“.
I prije nekoliko desetljeća, znanstvenici su pokušali analizirati istu stvar. Razlika je u tome što su valovi koje su tada koristili imali relativno nisu frekvenciju. S obzirom da se učinkovitost prijenosa energije povećava s povećanjem frekvencije, istraživači iz Japana su uspjeli postići mikrovalove s frekvencijom od 28 GHz. Letjelica koju su koristili je imala 0,4 kg te je lebdjela oko 30 sekundi na visini od 0,8 metara iznad izvora mikrovalnog snopa.
Što se sve mjerilo u pokusima?
Istraživači su mjerili učinkovitost prijenosa energije kroz snop (4%), hvatanje mikrovalova bespilotnom letjelicom (30%), pretvaranje mikrovalova u električnu energiju za pogon (40%) i druge relevantne procese. Na temelju ovih informacija i analitičke formule izračunali su da je ukupna učinkovitost prijenosa energije u njihovom eksperimentu 0,43%. Za usporedbu, u prethodnoj studiji tim je izmjerio ukupnu učinkovitost prijenosa za bespilotnu letjelicu fiksnog položaja (umjesto slobodnog letenja) na 60,1%.
Rezultati ukazuju da su potrebna još desetljeća istraživanja kako bismo došli do toga da šaljemo rakete u svemir takvim načinom prijenosa energije. No, ipak, i uspješnost od 0,43% je velika s obzirom da govorimo o bežičnom prijenosu energije, što se ne smije zanemariti.
