Biljke mogu vršiti samognojidbu uz pomoć bakterije koja veže dušik, čineći tako skupo i za okoliš štetno umjetno gnojivo potpuno nepotrebnim.
Profesor Ted Cocking. (Credit: University of Nottingham)
Fiksiranje dušika je proces koji je neophodan za rast i razvoj biljke i pri njemu se dušik pretvara u amonijak, spoj dušika i vodika. Problem je što samo nekolicina biljaka, poput primjerice mahunarki (grašak, grah, leća), ima sposobnost iskorištavanja dušika iz atmosfere uz pomoć određene vrste bakterije koja veže i reducira, tj. fiksira dušik. Preostala većina biljaka mora dušik uzimati iz tla, a u tlu ga nema svugdje dovoljno. Zbog toga se tako masovno koristi sintetsko dušino gnojivo.
Ali takvo stanje ne mora potrajati vječno.
Profesor Edward Cocking, direktor Centra za nitrogensko fiksiranje nasada na sveučilištu Notthingham, razvio je jedinstvenu metodu umetanja bakterija za fiksiranje dušika u stanice korijena biljke. Najveće otkriće bila je specifična vrsta bakterija za fiksiranje dušika kod šećerne trske, kojom je intraceluralno kolonizirao sve osnovne vrste nasada koje ljudi najčešće uzgajaju. Ovo revolucionarno postignuće moglo bi dati svakoj stanici biljke sposobnost vezivanja dušika iz atmosfere. Implikacije za agrikulturu su ogromne jer bi se ovom metodom biljke opskrbile većinom potrebnog dušika.
Izvor: The University of Nottingham
