‘Čini se da sva moja istraživanja ukazuju na zaključak da su to malene čestice koje imaju tako slab naboj da ih opravdano možemo nazvati neutronima. Kreću se velikom brzinom koja nadilazi brzinu svjetlosti’, ustvrdio je Nikola Tesla 10. srpnja 1932. godine.
Nakon što su prošli tjedan znanstvenici CERN-a i Opere objavili da su otkrili neutrine koji putuju brže od svjetlosti, obožavatelji Teslina lika i djela širom svijeta požurili su se pozvati na ove navode i zaključiti da je veliki znanstvenik još jednom bio u pravu, a ideju su plasirali i neki naši mediji.
No već i kratak uvid u izvor gornjeg citata pokazuje da je genijalni list naše gore zapravo govorio o tzv. kozmičkim zrakama, a ne neutrinima. Naime, u istom intervjuu Tesla opisuje kako je kozmičkim zrakama uspio pokrenuti maleni uređaj. ‘Privlačno svojstvo kozmičkih zraka njihova je postojanost. One nas zasipaju 24 sata na dan pa neka buduća centrala koju bi one pokretale ne bi trebala imati uređaje za pohranjivanje energije kao što bi morale imati centrale na vjetar, plimu ili svjetlost’, rekao je tada Tesla.
Objašnjavajući svoj uređaj, Tesla je rekao da ‘kozmičke zrake ioniziraju zrak i oslobađaju nabijene čestice – ione i elektrone’ te dodao: ‘Ove naboje prikuplja kondenzator koji se prazni kroz navojnicu motora. Nadam se da ću uspjeti izgraditi svoj motor velikih razmjera, međutim okolnosti mi nisu sklone.’
Iz toga proizlazi da čestice o kojima je govorio Tesla nisu neutrini, koji uopće ne ulaze u interakcije s materijom, već kozmičke zrake, a one se uglavnom sastoje od nabijenih protona, atomskih jezgara i elektrona te povremeno antičestica. Osim toga, nikada nije utvrđeno da kozmičke zrake putuju brže od svjetlosti.
Hrvatski stručnjak za fiziku čestica dr. Nevenko Bilić s Instituta Ruđer Bošković istaknuo je za tportal da ‘gibanje bilo kojih čestica, pa i neutrina, brže od svjetlosti nije u skladu s Einsteinovom teorijom relativnosti osim uz neke dodatne pretpostavke, kao što su primjerice postojanje čestica imaginarne mase – tahiona; postojanje ekstra dimenzija ili kvantna gravitacija’.
No čak i kada bismo prihvatili ideju da je Tesla govorio o neutrinima (pojmovi neutroni i neutrini 1932. još nisu bili jasno definirani – neutrine je postulirao Wolfgang Pauli 1930. i nazvao ih ‘neutroni’, a otkrili su ih Clyde Cowan i Frederick Reines 1956. godine), činjenice pokazuju da on nikada nije dokazao da misteriozne čestice putuju brže od svjetlosti, odnosno o tome nikada nije objavio nikakvu znanstvenu studiju.
Dakle, koliko god cijenili rad Nikole Tesle, važno je shvatiti da on nije uvijek u svemu bio u pravu jer je kao i durgi znanstvenici bio samo čovjek. Tako je, primjerice, iste 1932. godine izjavio da može navesti struju da putuje brže od svjetlosti, što nikada nikome nije pošlo za rukom, pa ni njemu, a također je odbacivao teoriju relativnosti koja se kasnije pokazala vrlo uspješnom u tumačenju brojnih pojava od precesije Merkurova perihela, preko crnih rupa do gravitacijskih leća.
Isto, naravno, vrijedi i za druge divove znanosti. Utemeljitelj mehanike Isaac Newton bio je oduševljen alkemijom, a posljednje godine života proveo je dešifrirajući Knjigu otkrivenja kako bi točno odredio datum smaka svijeta. Albert Einstein je odbacivao ideju da se svemir širi, iako je to najavljivala njegova vlastita teorija relativnosti, a slavni astronom Johannes Kepler cijeli se život nije kupao jer je bio uvjeren da pranje uzrokuje bolesti.
Nažalost, Teslino izuzetno djelo, nedovršeni neobični projekti, ali i čudne izjave i interesi u poznoj dobi, nakon njegove su smrti privukli veliku pseudoznanstvenu sljedbu koja ga štuje poput nekog proroka ili gurua dok zapravo šteti njegovoj znanstvenoj reputaciji koju su ionako okrnjili neki poslovno snalažljiviji znanstvenici prisvojivši dio njegovih vrijednih patenata.
Što je neutrino?
Neutrino je električno neutralna subatomska čestica slabe interakcije i vrlo male mase. Zapravo se javlja u tri oblika različite mase od kojih najlakši može biti i bez nje. Budući da je neutralan, prolazi kroz materiju gotovo bez ikakve interakcije ‘kao metak kroz maglu’. Kako nema naboja, na njega ne djeluju ni elektromagnetske sile koje djeluju na elektrone. Na neutrino utječu jedino slabe subatomske sile čiji je domet mnogo kraći, a ulazi i u gravitacijske interakcije s drugim česticama. Nastaje u radioaktivnim raspadima ili nuklearnim reakcijama poput onih koje se odvijaju na Suncu, prenosi tportal.hr
