Zamislite da gledate u noćno nebo i vidite dva Mjeseca. Prema dvojici znanstvenika postoji mogućnost da su prije otprilike 4 milijarde godina u Zemljinoj orbiti postojala dva sestrinska mjeseca.
Ova teorija prvi put se pojavila u časopisu Nature 2011. godine, a sad, pred predstojeću Kraljevsku konferenciju o podrijetlu Mjeseca koja će se održati u rujnu, ta tema ponovno je aktualna.
“Svi planeti osim Zemlje imaju dva ili više mjeseca”, rekao je profesor planetarne geologije sa državnog sveučilišta Arizona, dr. Karl Asphaug, suautor studije. “Stoga je neuobičajeno da mi imamo samo Mjesec. To je u svakom slučaju neobičnost koju bi trebalo istražiti.”
Prevladavajuća teorija o nastanku Mjeseca pod nazivom “hipoteza divovskog udara” sugerira da je divovski objekt, veličine Marsa, udario u Zemlju, a iz nastalih krhotina se formirao Mjesec… ili možda više od jednog mjeseca. Asphaug kaže: ” Kad se takve stvari dogode, rezultat je uobičajeno više od jednog mjeseca, pa čak i na desetke njih, dok spajanjem ne nastane samo jedan.”
Privlačne sile i Sunčeva gravitacija uobičajeno čine orbite mjeseca nestabilnima, zbog čega dolazi do kolizije. Ovo bi možda moglo biti objašnjenje za asimetriju kore kod Mjeseca. Površina Mjeseca na strani koja gleda prema Zemlji je niska i ravna, dok je ona na suprotnoj strani planinsko područje prepuno kratera.
NASA-ina misija GRAIL pokušala je testirati ovu teoriju koristeći se mapiranjem koja su radila dva satelita Ebb i Flow, kako bi istražila raspodjelu mase na Mjesecu. Slali su sonde u njegovo gravitacijsko polje od rujna 2011. do prosinca 2012. Rezultati nisu bili uvjerljivi.
“Tragali smo za dokazima o drugom mjesecu i ustanovili da unutarnja struktura Mjeseca ne podržava teoriju da je ikad postojao njegov sudrug”, izjavila je glavna istražiteljica dr. Maria Zuber, profesorica geofizike na MIT-u.
Iako ne postoje dokazi koji bi potvrdili teoriju o drugom mjesecu, misija GRAIL, također, nije pronašla ništa što bi je osporilo.
“U znanosti se zarađuje ne samo iznošenjem hipoteza, nego i njihovim osporavanjem. Stoga, nemam ništa protiv onih koji naporno rade kako bi osporili moju teoriju. Takva su pravila igre”, zaključio je dr. Asphaug.
Izvor: HuffingtonPost
