Jean Piaget rođen je u Neuchâtelu, u Švicarskoj, 9. kolovoza 1896. Umro je u Ženevi 16. rujna, 1980. Bio je najstarije dijete Arthura Piageta, sveučilišnog profesora srednjovjekovne književnosti, i Rebecce Jackson. U dobi od 11 godina, dok je bio učenik u latinskoj srednjoj školi u Neuchâtelu, napisao je kratak rad o albino vrapcima. Ovaj se kratak rad općenito smatra početkom sjajne znanstvene karijere koja se sastojala od preko 60 knjiga i nekoliko stotina članaka.
Svoj interes za mekušce razvio je u kasnom pubertetu, toliko da je postao poznati melakolog do završetka srednje škole. Objavio je mnoge radove na tom polju, za koje je ostao zainteresiran cijelog svog života. Nakon mature studirao je prirodne znanosti na sveučilištu u Neuchâtelu, gdje je i doktorirao. Za to je vrijeme objavio dva filozofska eseja koja se smatraju njegovim “adolescentskim radovima”, ali su bili važni za opće usmjeravanje njegovog razmišljanja.
Nakon što je proveo semestar na sveučilištu u Zürichu, gdje se zainteresirao za psihoanalizu, iz Švicarske odlazi u Francusku. Proveo je godinu dana radeći na Ecole de la rue de la Grange-aux-Belles, školi za dječake koju je osnovao Alfred Binet, a kasnije joj je ravnatelj bio De Simon, koji je zajedno s Binetom razvio test za mjerenje inteligencije. Ondje je standardizirao Burtov test inteligencije, i proveo prva eksperimentalna istraživanja rastućeg uma.
1921. postaje voditelj istraživanja na Institutu J.-J. Rousseau u Ženevi, na zahtjev Sir Eda Claparèdea i P. Boveta. 1923. ženi se sa Valentine Châtena. Par je imao troje djece: Jacqueline, Lucienne i Laurenta, i Piaget je proučavao njihov razvoj od dojenačke dobi do početka govora.
Uspješno i simultano Piaget je držao nekoliko katedri: psihologiju, sociologiju i povijest znanosti u Neuchâtelu, od 1925. do 1929; povijest znanstvenog mišljenja u Ženevi od 1929. do 1939; Međunarodni ured za obrazovanje od 1929. do 1967; psihologiju i sociologiju u Lausannei od 1938. do 1951; sociologiju u Ženevi od 1939. do 1952, a zatim genetsku i eksperimentalnu psihologiju od 1940. do 1971. Bio je jedini Švicarac koji je pozvan na Sorbonneu, od 1952. do 1963. 1955. osnovao je, i do smrti vodio, Međunarodni centar za genetsku epistemologiju.
Njegova istraživanja u razvojnoj psihologiji i genetskoj epistemologiji imala su jedan osnovni zadatak: spoznati kako raste znanje. Njegov je odgovor da je rast znanja progresivna konstrukcija logički postavljenih struktura koje zamjenjuju jedna drugu procesom zamjene nižih, manje snažnih logičkih sredstava onima višima i jačima sve do odrasle dobi. Stoga su dječja logika i načini razmišljanja potpuno drukčiji nego kod odraslih.
Piagetovo djelo je poznato diljem svijeta i još uvijek je inspiracija u područjima kao što su psihologija, sociologija, obrazovanje, epistemologija, ekonomija i pravo, o čemu svjedoče godišnji katalozi Arhiva Jeana Piageta. Dodijeljene su mu brojne nagrade i počasne diplome sa svih strana svijeta.
