Dvonogi roboti (roboti s dvije noge) postaju sve agilniji i sličniji ljudima u svojim pokretima. Unatoč tome, jedan fizički aspekt još uvijek ostaje zarobljen u “uncanny valley” efektu – realistični izrazi lica. Roboti još uvijek nisu dovoljno vješti u repliciranju složenih i fluidnih interakcija mišića lica brzinom koja je usporediva s njihovim biološkim uzorima. Jedno od potencijalnih rješenja moglo bi se pronaći u tretiranju izraza lica kao međudjelovanja raznih “valnih oblika”. Rezultat toga je novi sustav za “dinamičko izražavanje uzbuđenja” koji su razvili istraživači sa Sveučilišta Osaka, omogućujući robotima da oponašaju izraze brže i prirodnije nego njihovi prethodnici.
Ovo rješenje, detaljno opisano u studiji objavljenoj u časopisu Journal of Robotics and Mechatronics, zahtijeva prvo klasificiranje različitih facijalnih gesta, poput zijevanja, treptanja i disanja, kao pojedinačnih valnih oblika. Ti se valni oblici zatim povezuju s amplitudama pokreta, poput otvaranja i zatvaranja usana, pomicanja obrva ili naginjanja glave. U ovom sustavu koristi se kontrolni parametar temeljen na spektru raspoloženja, koji varira između “pospanog” i “uzbuđenog”. Valovi se zatim šire i međusobno nadopunjuju, prilagođavajući fizionomiju lica robota ovisno o njegovoj reakciji. Prema objavi koja prati studiju, ova metoda oslobađa programere potrebe da ručno osmišljavaju i koreografiraju svaki pojedini pokret lica za različite stanja.
“Automatsko generiranje dinamičkih izraza lica koji prenose unutarnja stanja robota, poput raspoloženja, ključno je za komunikacijske robote,” pišu autori studije, dodajući da se trenutne metode oslanjaju na “patchwork” pristup reproduciranja snimljenih pokreta, što otežava postizanje realističnih rezultata.
Primjerice, rangiranje na “pospanom” dijelu spektra generira određene parametre za disanje, zijevanje i treptanje robota. Ti se parametri zatim međusobno pojačavaju ili smanjuju, što dodatno utječe na facijalne pokrete poput veličine usta, treperenja kapaka i naginjanja glave. Jednom izračunati, rezultirajući fizički prikazi izraza prikazuju se gotovo trenutno.
“Napredak u ovom istraživanju dinamičke sinteze izraza lica omogućit će robotima s kompleksnim facijalnim pokretima da izraze živopisnije izraze i prenose promjene raspoloženja kao reakciju na okolnosti, uključujući interakcije s ljudima,” izjavio je glavni autor Koichi Osuka.
Iako ovo predstavlja značajan korak naprijed za realistične robote, teško je izbjeći jezivost koju izaziva prikaz na androidnom djetetu. Facijalni pokreti djeluju fluidnije i prirodnije nego kod mnogih suvremenih strojeva, ali ne može se zaobići činjenica da su oči robota i dalje očito umjetne. Činjenica da oči često izgledaju kao da se pomiču lijevo-desno i gube fokus dodatno doprinosi nelagodi.
Ipak, tretiranje facijalnih značajki kao međudjelovanja valova različitih jačina i intenziteta očigledno pruža realističnije rezultate nego gledanje na njih kao na unaprijed programirane, jedinstvene reakcije. Bez obzira na to, prikaz sljedeće verzije na odraslom robotu možda bi ublažio ukupnu jezivost.
