Zaboravite sve što ste dosad znali. Prvo su nam priopćili da Pluton ustvari nije planet, a onda da je ipak veći no što su mislili. Sad je očito na redu rekapitulacija svega što znamo o najvećem planetu sustava, jer se on, kažu, ustvari ne okreće oko Sunca.
Jupiter je onaj plinoviti div za kojeg znamo da je najveći planet Sunčevog sustava, koji se sa svojih mnogo mjeseca (što galilejskih, što inih) može pohvaliti i velikom crvenom pjegom, nizom ekvatorijalnih pojaseva te najintenzivnijim magnetskim poljem.
Dosad je bio (a i ostat će) omiljenim planetom astronomskih amatera, jer je zbog veličine toliko uočljiv da vam za strastveno površno proučavanje istoga ne trebaju skupa optička pomagala. Upravo ta njegova veličina je i ovdje, na neki način, tema.
Svi znamo za njegovu strahovitu masu, također. To je možda najsnažnija posebnost ovog gigantskog planeta. Naime, masa samog Jupitera je dva i pol puta veća od sabrane mase svih preostalih planeta sustava (naravno, uključujući i naš planet).
Jupiter je toliko velik i masivan da njegov centar gravitacije nije u samom Suncu, nego u točki iznad površine nama za život važne zvijezde. Spomenuta masa utječe na pomjeranje gravitacijskog epicentra.
Kad manji objekt orbitira oko nekog većeg, to nije onda statična rotacija, već svojevrsno međusobno orbitiranje, ali se uvijek čini kako se veći objekt uopće ne miče (iako oni oboje ustvari rotiraju oko zajedničke točke gravitacije).
Što je onaj veći objekt masivniji, a onaj drugi manje masivniji, to je rotacijski ciklus pravilniji, zato što je centar gotovo uvijek unutar onog većeg objekta.
Kod Jupitera je priča ponešto drukčija. Iako je puno manje mase od samog Sunca, ipak ga ne trebamo podcjenjivati. Naime, upravo ta njegova masa je razlog zbog kojeg tehnički možemo priznati da ta dva nebeska tijela orbitiraju zapravo – jedno oko drugog.
Iako je Sunce po svemu u prednosti, činjenica jest je da je Jupiter ipak dovoljno masivan da ustvari i ne orbitira oko Sunca.