Djelovanje zakona fizike u crnim rupama poprima tako ekstremne vrijednosti da nije čudno da potiče maštu i radoznalost ne samo znanstvenika, već i običnih ljudi.
U novom prilogu predstavljenom na FORA.tv-u, astrofizičar dr. Neil deGrasse Tyson, direktor planetarija Hayden u Američkom prirodoslovnom muzeju, pokušao je stoga objasniti kako bi izgledala smrt kada bi nas kojim slučajem usisala neka takva svemirska tvorevina.
Budući da je gravitacija crne rupe toliko velika da iz nje čak ni svjetlost, koja se kreće najvećom poznatom brzinom u svemiru, ne može pobjeći, naš pad u jednu od njih bio bi putovanje u jednom smjeru, što pak znači da nikada nikome ne bismo mogli ispričati ništa o našem ekstremnom iskustvu (ne bismo mogli čak ni poslati poruku), objasnio je DeGrasse Tyson.
No kada bi se to dogodilo, ne bismo umrli samo zato što bismo nestali u crnoj rupi, već i zato što bi gravitacija koja bi djelovala na naše noge bila veća od one koja bi djelovala na našu glavu. To vrijedi čak i kada stojimo na Zemlji, jer su naše noge bliže središtu planeta. Međutim, ovdje je ta razlika neznatna. S druge strane, crne rupe su tako male i guste da naša visina postaje značajna pa naše noge ubrzo počinju putovati puno brže od glave. Možda bi nam taj osjećaj u početku bio ugodan, kao kada se ujutro rastežemo – bila bi to svojevrsna kozmička joga. No s vremenom bi razvlačenje naraslo do te mjere da bi njegove sile nadjačale molekularne koje povezuju naše tijelo. U jednom trenutku pukli bismo i rastavili se u dva dijela, vjerojatno prvo pri dnu kralježnice. Budući da ispod struka ne postoje vitalni organi, čini se da bismo nakratko preživjeli – prije nego što bismo iskrvarili. U međuvremenu bi gravitacijske sile crne rupe sve više jačale te bi nastavile komadati dijelove našeg tijela.
No prema DeGrasse Tysonu, to čak nije najgore što bismo doživjeli! Naime, kako padamo u crnu rupu tkanje vremena-prostora se sužava, što znači da je prostor koji zauzimamo u njezinoj dubini uži od onoga na vrhu. Drugim riječima, dok nas razvlači, crna rupa nas istovremeno stišće i pretvara u špagete u procesu koji je za ovu potrebu nazvan `špagetifikacijom`. `U engleskom jeziku postoje različiti nazivi za različite vrste smrti: primjerice, ako nas netko ubije – ubojstvo, ako se sami ubijemo – samoubojstvo, a kad nas ubije struja – `electrocution` (smrt od strujnog udara). Dodajte im još riječ `špagetifikacija“, poručio je američki fizičar, a prenosi tportal.hr
