Connect with us

Znanost

Foto: Pixabay

Svemir

Kako bi vanzemaljci utjecali na naš život

Mnogo je toga napisano i mnogo je filmova snimljeno o vanzemaljcima, poglavito u domeni znanstvene fantastike. No, što znanost kaže o vanzemaljcima, i to iz perspektive svakodnevnog života?

Čak i ako niste ljubitelj tematike, zasigurno ste se zapitali  kako bi, i bi li uopće dolazak ili otkriće vanzemaljaca promijenilo vaš život? Nije važno vjerujete li u njihovo postojanje ili ne. Zapitajte se hipotetski i pokušajte odgovoriti na to pitanje, ako već niste čitali dosad znanstvena istraživanja na tu temu.

U suprotnosti s onom vizijom koju prezentira Hollywood  i književni predlošci na tu temu, znanstvenici tvrde da se naša svakodnevica ne bi značajno promijenila.

U Brookinsovom izvješću iz 1961. godine tvrdilo se da bi otkriće života van Zemlje moglo dovesti do nevjerojatnih društvenih previranja. Ipak, kako kaže Albert Harrison, psiholog sa Sveučilišta California u Davisu kaže da su se vremena drastično promijenila.



On u svojoj znanstvenoj studiji tvrdi da to ne bi bilo šokantno današnjim generacijama. Današnja mladež je odrasla uz razne tehnološke procesore, elektroničke naprave, računala i mobitele u usporedbi s generacijama kojima je vrhunac tehnologije bio pisaći stroj.

Danas su zapravo svim generacijama izvanzemaljci kao koncept postali velik dio kulture tako da se više ni ne čine toliko izvanzemaljskima. Harrison tvrdi da, ako izvanzemaljski život uopće postoji, vjerojatnije je da će biti otkriven u obliku mikroba na Marsu ili signala s udaljenih planeta. Harrison također ne odbacuje niz povijesnih dokaza koji ukazuju da bi se čovječanstvo vrlo lako naviknulo na ideju o postojanju života izvan Zemlje.

Društvo je toliko oguglalo na ljude-šišmiše s Mjeseca, kanale na Marsu, otkrića kvazara i pulsara, tvrdnje da je taj i taj fosil stigao s Marsa i lažne objave o detekcijama iz SETI-ja”, piše Harrison i dodaje da bi otkrivanje izvanzemaljske inteligencije vjerojatno izazvalo razne emocije poput straha potom uzbuđenje, ali i staloženost i oduševljenje. Međutim, u SAD-u i Europi ni egzobiološke vrste ni svemirski signali ne bi izazvali masovnu psihološku dezintegraciju ili društveni kolaps.

Nasuprot njima, ljudi koji su u ratu, koji pate od gladi i AIDS-a, vjernici koji čvrsto brane svoja uvjerenja sigurno se ne bi previše brinuli o tome, ali zanimljivo bi bilo vidjeti reakciju ljudi koji su godinama brušeni NLO-ovskim teorijama, dokumentarcima, koji vole znanstvenu fantastiku i sličnu tematiku.

Tako primjerice preko 80 posto vjernika tvrdi da kontakt s inteligentnim izvanzemaljcima ne bi poljuljao njihov osobni pristup vjeri. Barem tako stoji u rezultatima ankete Teda Petersa, teologa iz Pacifičkog luteranskog teološkog sjemeništa iz Berkeleyja u Kaliforniji.

Trećina vjernika ipak priznaje da bi došlo do određene religiozne krize. Zanimljivo, dvije trećine „nevjernika” misli da bi došlo do opće vjerske krize.

Paul Davies s Državnog sveučilišta Arizona iznosi svoj koncept „neobičnog života” kojim se sugerira da bi život mogao postojati i opstati zahvaljujući „kemijskoj mašineriji” koja se razlikuje od uobičajene i to bi mogao postojati upravo na Zemlji a da to ni ne znamo.

Biolog pod okriljem NASA-e Chris McKay pak smatra da u slučaju otkrića mikroba na Marsu ne bismo zapravo mogli govoriti o „istinski izvanzemaljskom” obliku života ako se ta stvorenja mogu povezati s našim životnim stablom. U slučaju da na Marsu pronađemo oblike života koji nemaju ama baš nikakve biološke povezanosti s onim zemaljskima, onda imamo moralnu obvezu ne kontaminirati to područje svojom prisutnošću, smatra McKay.

Nadalje, Mazlan Othman, čelnica UN-ova Ureda za odnose sa svemirom (UNOOS) kaže da bi UN trebao imati vodeću ulogu u koordiniranju globalne reakcije na otkrivanje izvanzemaljaca. Paleontolog Conway Morris sa Sveučilišta Cambridge smatra da nema potrebe da se previše uznemiravamo oko toga što učiniti ako naiđemo na inteligentna svemirska bića jer ona vjerojatno ne postoje.

Kad bi život van planeta Zemlja zaista postojao, vjerojatno bi se razvila inteligentna, dominaciji sklona vrsta poput nas. Njegov krajnji zaključak je da „nikada ni nismo imali posjetitelje iz svemira niti je vrijedno osnivati centre za otkrivanje i potragu za njima u nadi da će se jednom možda pojaviti”. Oni ne postoje, a mi smo sami, kaže Conway.

Tražili ste na googlu:

da li postoje vanzemaljci, svemir i svemirci, vanzemaljci

Damir Ilić završio je studij poslovnog komuniciranja na Fakultetu za menadžment u turizmu i ugostiteljstvu, Sveučilišta u Rijeci.

27 komentara

27 Comments

  1. Selver Burekovic

    siječanj 21, 2017 kod 2:51 pm

    Svakako,kao sto se i mi igramo sa inferiornijim bicima

    • edi vaki

      siječanj 21, 2017 kod 5:31 pm

      Mašta radi svašta treba mo se zamislit kako su se dogodila sva tehnološka inovativna ne zamisliva do prije sto godina tehnološka čuda a, još će ih biti na pretek.Prića se da su se nalaze među ljuski rodom.Nas zanima dali su militatni kao mi zemljani stalno ratujemo od panti vijeka destruktivni smo samo stvaramo probleme di ih i nema.Nadamo se da su puno pametniji napredniji od nas u ostalom oni su sigurno starija braća svemira.Naša civilizacija je u tako reć povojima imamo puno neistraženih podrućija još nismo dobro proućili ni sami sebe u glbalu površnoPozdrav svim van zemaljcima ma gdje bilo da se nalaze.

  2. Munir Husicic

    siječanj 21, 2017 kod 3:23 pm

    Kakav ste vi Znanstveni portal pisete o vanzemaljcima.Bica koja su nastala u mašti ljudi u Hollywoodu.

    • Petar Vojinovic

      siječanj 21, 2017 kod 4:43 pm

      Ovako, procena je da ima oko 300 do 500 milijardi zvezda oko kojih orbitira 2 do 3 biliona planeta. Zaista mislis da si posebna? Da je ovo jedino mesto za zivot? Da nema drugih oblika zivota na drugim planetama?

      Ah, vidi mene zaboravih da napomenem – to je procena SAMO ZA NASU GALAKSIJU – Mlecni put. Ono sto mi zovemo poznatim univerzumom. tj. ono sto vidimo za sada, sadrzi oko DVESTOTINE MILIJARDI GALAKSIJA. Tako da govorimo o 1.000.000.000.000.000.000.000.000 planeta U NAMA VIDLJIVOM delu svemira.

      I dalje mislis da su vanzemaljci izmisljeni i da ih nema nigde?

    • Munir Husicic

      siječanj 21, 2017 kod 5:01 pm

      Definitivno da postoji zivot negdje u beskonacnom svemiru normalno isto kao i na Zemlji samo glupost je zamisljati kako su to vecinom naprednija inteligentnija bića a nismo jos našli ni bakteriju bilo gdje van zemlje.

    • Petar Vojinovic

      siječanj 21, 2017 kod 5:54 pm

      Munir Husicic Da, ali jos nismo ni otisli nigde dalje od naseg Suncevog sistema.

    • Steva Ristic

      siječanj 21, 2017 kod 6:24 pm

      Koje smo srece uveli bi nam vize odmah…

    • Damir Kadić

      siječanj 21, 2017 kod 6:36 pm

      U kojoj ti bajci živiš, daj se probudi…

    • Željko Štefanko

      siječanj 21, 2017 kod 9:06 pm

      Svaka cast napokon netko pametan. Samo netko zaludjen sci fi tematikom, i sa vrlo malo znanja o svemiru i prostoru i vremenom bi mogao misliti da lete vanzemaljci okolo i putuju brzinom vecom od svjetlosti.

    • Dɇnis Pahor

      siječanj 22, 2017 kod 6:25 am

      Sama znanost daje puno vece sanse postojanju vanzemaljaca nego postojanju boga i ja se apsolutno slazem. Vi vjerujte ča očete ali i dalje je izglednije da cemo jednog dana stupit u kontakt sa vanzemaljcima nego sa bogom

  3. Jurica Biljaka Biljaka

    siječanj 21, 2017 kod 4:06 pm

    Poceli i vi gluposti objavljivati

  4. Ivica Kopp

    siječanj 21, 2017 kod 4:11 pm

    Ma znaju oni za nas ! ali ne žele imati posla s nama ? 😛

  5. Ivo Brkovic

    siječanj 21, 2017 kod 5:18 pm

    Prisili bi nam

  6. Radenko Slepcevic

    siječanj 21, 2017 kod 5:19 pm

    Zavisi sta koriste u ishrani.

    • Radenko Slepcevic

      siječanj 21, 2017 kod 5:54 pm

      Dositej Obradovic doneo krompir u Srbiji.Sta ako dodju a jedu krompir dal ce se tada uklju citi crveni krst da pomogne stanovnistvu.

  7. Marko Vuk

    siječanj 21, 2017 kod 8:33 pm

    U seriji Zvjezdanih staza je sve već objašnjeno.

  8. Mladen Prika Pogorilić

    siječanj 21, 2017 kod 9:10 pm

    Vanzemaljke?

  9. Robert Von Kinčeš

    siječanj 21, 2017 kod 10:01 pm

    vanzemaljci nece nas unistit vide da to nama ide da se ratuje i ljudska rasa sam sebe ubije

  10. Dɇnis Pahor

    siječanj 22, 2017 kod 6:23 am

    Ili jesmo sami u svemiru ili nismo. Obje mogucnosti se podjednako zastrasujuce. Fermi paradoks si postavlja pitanje kako to da pored toliko velikog svemira jos nismo nikoga otkrili,ali za mene osobno glupo je i pomislit da smo sami

    • Raspisana Budala

      siječanj 29, 2017 kod 11:49 pm

      svemir je ogroman ali ništa veči od siline svih detalja potrebnih za život. Lako da smo sami, život je sam po sebi greška u zakonima fizike koja se nije smjela dogoditi, i ako se već desila, moguće da se uspjela razviti samo u jednom kutku

  11. Jadranka Kecman Poznanović

    siječanj 22, 2017 kod 7:40 am

    Pogledajte film,Dolazak..!

  12. Ivan Marić-Blekić

    siječanj 22, 2017 kod 9:57 am

    Da li je mrav svjestan prisutnosti superiornijih ljudi oko njega i na koji način nas doživljava, tj. da li o nama može razmišljati. Tako vjerojatno i mi ljudi ne možemo biti svjesni superiornijih vanzemaljaca oko nas. Mislim da je najviše što se mi sa našom trenutačnom inteligencijom možemo približiti vanzemaljcima religija, koja je vjerojatno i nastala u kontaktu sa vanzemaljcima kroz povijest i u nemogućnosti čovječanstva da shvati kontakt sa njima.

  13. Renaldo

    siječanj 22, 2017 kod 11:13 am

    Svemir je ogromno prostranstvo koje sadrži svu materiju i energiju koja postoji. Svemir sadrži sve galaksije, zvijezde i planete. Prava veličina svemira je nepoznata. Naučnici vjeruju da se svemir i dalje siri. Oni vjeruju da je ovo sirenje rezultat divlje, snažne, moćne eksplozije koja se desila prije 15 milijardi godina. Ova eksplozija je poznata kao veliki prasak. Gledajući elektromagnetni spektar tijela u svemiru, naučnici mogu odrediti da li se objekt pomjera prema Zemlji ili bježi od Zemlje. Kada se daleki objekti, kao sto su Kvazari, gledaju sa Zemlje, njihov spektar je pomjeren ka crvenoj. Gdje god se pojavi promjena u spektru, to se zove Dopplerov-a promjena (efekt). Ako je spektar pomjeren ka crvenoj, tada je svijetlost proizvedena od tih tijela dužih valnih dužina. Kada objekt bježi od Zemlje, svjetlost koju proizvodi vidi se u dužim valnim dužinama. Kada se tijelo kreče prema Zemlji tada se svjetlost koju proizvodi vidi u kratkim valnim dužinama. Ovo uzrokuje pomicanje u svjetlosnom spektru objekta prema plavoj odnosno ljubičastoj. Veličina promjene u svjetlosnom spektru tijela određuje brzinu samog tijela. Sve daleke galaksije imaju fantastične crvene promjene.Na osnovu ovih činjenica naučnici vjeruju da se Svemir i dalje širi.Zvijezda je briljantna ogromna sfera vrućeg plina čija je energija proizvedena u unutrašnjim nuklearnim reakcijama. Zvijezde se nalaze unutar galaksija. Galaksije ne sadrže samo zvijezde, nego i oblake plina i prašine. Ovi plinovi se nazivaju maglice, i u njima su zvijezde rođene. U maglicama se nalazi vodik koji se pod utjecajem gravitacije i zvijezda vrti sve brže. Milionima godina sve više vodika ulazi u ovaj vrtlog. Reakcije koje se dešavaju među atomima vodika zagrijavaju oblak plina. Kada temperatura dostigne temperature od oko 15 000 000 stupnjeva Celzija, u unutrašnjosti dolazi do nuklearne fuzije. Ogromna toplota proizvedena od fuzije uzrokuje zgušnjavanje plina i stvaranje proto-zvijezde. Ovo je prvi korak u evoluciji zvijezde. Rastuća proto-zvijezda nastavlja da akumulira još mase. Količina mase koju može akumulirati zavisi od količine materije u maglici iz koje je proto-zvijezda nastala. Kad se masa stabilizira ona postaje zvijezda. Zvijezda će nastaviti da sjaji milione i milijarde godina. Pošto je ona užarena, vodik je konvertiran u helij u središtu zvijezde zbog nuklearne fuzije. Središte postaje polako nestabilno i zvijezde se počinju polako stezati, dok se vanjski slojevi zvijezde, koji se sastoje većinom od vodika, počinju širiti. Pošto se šire, oni se i hlade i sjaje crveno. Tada zvijezda dolazi do faze crvenog diva. Crvena je zato što je hladnija nego proto-zvijezda i veća zato što su se vanjski slojevi proširili. Sve zvijezde imaju isti put nastanka do faze crvenog diva. Količina mase zvijezde tada određuje kakav je njen dalji život.
    ZVIJEZDE SREDNJE VELIČINE
    Kod velikih crvenih divova, vodik u vanjskim slojevima nastavlja gorjeti a temperatura u središtu počinje rasti. Na temperaturi od 200 000 000 stupnjeva Celzija, helijevi atomi grade ugljikove atome u jezgru. Zadnji sloj vodika se odvaja od središta i čini prsten oko njega. Ovaj prsten se naziva planetarna maglica. Kad su zadnji atomi helija u jezgru konvertirani u ugljikove atome, zvijezda srednje veličine počinje polako umirati. Gravitacija uzrokuje da se zadnje količine materije počinju skupljati ka unutrašnjosti i stezati. Ova faza naziva se faza bijelog patuljka, koja je veoma zbijena. Oni zrače veoma sjajnom bijelom svjetlošću, a kada njihova energija iščezne oni umiru. Zvijezda tada dolazi u fazu crnog patuljka.
    MASIVNE ZVIJEZDE
    Kada zvijezda dođe do faze crvenog patuljka, u njenom središtu nastavlja rasti temperatura dok se helijevi atomi konvertiraju u atome ugljika. Gravitacija skuplja atome ugljika ka središtu dok temperatura ne dostigne vrijednost od 600 000 000 stepeni Celzija. U ovom stadiju ugljikovih atomi formiraju teške elemente kao što su kisik i azot. Fuzija se nastavlja dok ne krene formiranje željeza. U ovoj fazi fuzija prestaje i željezo počinje apsorbirati energiju. Ova energija je oslobođena u jako snažnim eksplozijama koje se nazivaju Super-Nova. Super-Nova može obasjati nebo nekoliko tjedana. Temperatura u Super-Novoj može dostići do 1 000 000 000 stupnjeva Celzija. Ove temperature mogu dovesti do stvaranja novih elemenata koji se mogu pojaviti u maglicama kao rezultat eksplozije Super-Nove. Središte masivne zvijezde koje je 2-4 puta masivnije od našeg Sunca završava kao neutronska zvijezda. Neutronska zvijezda rotira povremeno i proizvodi radio-valove. Ako neutronska zvijezda proizvodi radio- valove u pulsovima tada se ona naziva Pulsar. Središte nekadašnje masivne zvijezde koje je sada već 10 puta masivnije od našeg Sunca nastavlja biti masivno. Nikakva nuklearna reakcija se ne dešava, koja bi pomogla središtu, zbog čega je ona progutana od strane svoje vlastite gravitacije. Tako nastaju crne rupe koje redom gutaju svu materiju, energiju i svjetlost koja prođe u blizini. Neke crne rupe imaju svoje kompanjonske zvijezde od kojih uzimaju gasove. Kad gasovi uđu unutar crne rupe oni se zagrijavaju i odaju energiju u vidu X-zraka. Crne rupe se detektiraju uz pomoć X-zraka koje emitira materija koja upadne u crnu rupu.
    GALAKSIJE Galaksija je skupina zvijezda, prašine i plina koje se održavaju međusobno uz pomoć gravitacije. Galaksije su razbacane po svemiru i njihova veličina varira. Galaksije mogu biti same ili u grupi galaksija na engleskom zvanoj “Supercluster” (super skupina). Galaksije su klasificirane od strane naučnika po svojim oblicima i izgledu. Nepravilna galaksija je galaksija nepravilnog oblika i puna je mladih zvijezda, prašine i gasa. Spiralna galaksija je u obliku diska. Disk sliči na kotač sa dugim spiralnim kracima koji rotiraju oko središta. Spiralne galaksije sadrže većinom zvijezde srednje starosti sa oblacima plina i prašine. Slijedeća vrsta galaksija su elipsaste galaksije. One posjeduju stare zvijezde i jako malo plina i prašine. Njihovi oblici variraju od pravilnih do izduženih sfera.

    MLIJEČNI PUT
    Naše Sunce je zvijezda u galaksiji Mliječni Put. Ako pogledamo odozgo na Mliječni Put, izgledao bi kao veliki kotač koji se rotira u svemiru. Nasa Galaksija je spiralna galaksija koja je formirana otprilike prije 14 milijardi godina. Sadržaj Mliječnog Puta su zvijezde, oblaci prašine i plina nazvani maglice, planeti i asteroidi. Zvijezde, prašina i gas ističu iz centra galaksije kao velike spiralne grane. Mliječni Put je otprilike 100 000 svjetlosnih godina širine u krugu. Nas Sunčev sistem je 26 000 svjetlosnih godina udaljen od centra galaksije. Svi objekti u galaksiji kruže oko njenog centra. Našem Suncu je potrebno 250 miliona godina da napravi jednu revoluciju oko centra galaksije. Zvijezde koje noću vidimo na nebu su također članovi našeg Mliječnog Puta.
    CRNE RUPE

    Crne rupe su jako kompleksna svemirska tijela koja su nekada bila masivne zvijezde koje su propale zbog Crne rupe su jako kompleksna svemirska tijela koja su nekada bila masivne zvijezde koje su propale zbog svoje vlastite gravitacije. Crne rupe je veoma teško vidjeti. Da nije efekata koje crne rupe prave u svojoj okolini, ne bi ih bilo moguće detektirati. Crna rupa ima snažnu gravitaciju koja uvlači u rupu sve sto joj se nađe u blizini. Naučnici danas vjeruju da neke galaksije imaju goleme crne rupe u svojim centrima koje oslobađaju ogromne količine energije koje utiču na galaksiju. Gorivo za rad crnih rupa, naučnici vjeruju, su zarobljeni gasovi, zvijezde i prašina koji su uvučeni u rupu. Plin koji je uvučen u rupu vrti se u krug. Koristeći spektroskope, naučnici imaju mogućnost da mjere brzinu gasa koji se vrti oko ulaza u rupu. Brzina kojom se gas vrti smatra se potpisom tj. odlikom svake crne rupe. Znajući brzinu gasa, naučnici mogu izračunati masu crne rupe. Za neke od crnih rupa izračunato je da imaju masu jednaku masi 3 milijardi naših Sunca! Još efektivniji način proučavanja crnih rupa jeste proučavanje X-zraka koje zraci crna rupa. X-zraci imaju mogućnost da se probijaju mnogo bolje kroz gas i prašinu nego optička svjetlost. Sa svim ovim načinima proučavanja naučnici imaju mogućnost da objasne veze crnih rupa sa moćnim svemirskim događajima koji do sada nisu objašnjeni.
    KVAZARI Mnogi astronomi vjeruju da su Kvazari najdalji objekti ikad viđeni u svemiru. Kvazari emitiraju ogromne i nezamislive količine energije – mogu biti trilijun puta svjetliji od našeg Sunca! Za kvazare se vjeruje da proizvode svoju energiju iz masivnih Crnih Rupa koje se nalaze u centru galaksija u kojima se nalaze Kvazari. Upravo zbog toga sto su toliko sjajni, oni crpe svjetlost od ostalih zvijezda u istoj galaksiji. Iako jako sjajni, zbog velike udaljenosti od zemlje, nijedan Kvazar nije vidljiv golim okom sa Zemlje. Energiji koju izrače Kvazari potrebno je milijarde godina da dođe do Zemlje i njene atmosfere. Zbog toga, proučavanje Kvazara pomaže astronomima da saznaju više o ranijim stadijima svemira. Sama rijec Kvazar (Quasar) je na engleskom jeziku skraćenica za “quasi-stellar radio source”, sto bi značilo objekt sličan zvijezdi koji emitira radio valove. Ovo ime su dobili 1960 kada su prvi put i viđeni. Ime se održalo do danas iako astronomi sada znaju da neki od Kvazara nisu emiteri radio valova. Osim sto emitiraju jaku svjetlost i neki od njih radio valove, Kvazari također emitiraju i ultra-ljubičaste zrake, infra-crvene zrake, X-zrake i Gamma zrake. Većina Kvazara su veći nego nas Sunčev sistem.
    Potraga za izvanzemaljskom inteligencijom
    Ima li koga tamo? 9. listopada 1992. godine, na 500 obljetnicu Kolumbova otkrića i dolaska u Sjevernu Ameriku, NASA je pokrenula specijalan program s namjerom odgovora na to pitanje. Taj program traži poruke od bilo koje tehnološki razvijene civilizacije u Svemiru. Radi se o najopsežnijoj potrazi za izvanzemaljskom inteligencijom uopće. Program je poznatiji pod nazivom SETI (Search for Extra-Terrestrial Intelligence). Godinu dana kasnije, program je ostao bez financijskih sredstava, no par godina kasnije javlja se program Phoenix koji je zapravo nastavak SETI programa.
    Koliko je vjerojatno da ima i drugih civilizacija ?
    Mnogi znanstvenici vjeruju da u povoljnim uvjetima sa dovoljno dugo vremena, razvoj života je moguć, ako ne i neizbježan. Znamo da organske molekule, sastojci bazirani na ugljiku, koji sačinjavaju građevni materijal života kakvim ga znamo, su obilno raspoređeni duž cijele galaksije. U međuzvjezdanom plinu, te nedavno palim meteoritima, astronomi su pronašli kompleksne organske molekule, uključujući etilni alkohol (onaj za piće) i formaldehid. No, rasprostranjenost ovih organskih molekula naravno ne znači garanciju da je život svakidašnja stvar. Poznato je da je život evoluirao na Zemlji kao produkt vulkanskih plinova, organskih kemikalija koje su došle se meteoritima i kometima i naravno kemijskim reakcijama koje su se odvijale. Iz naših robotskih letjelica znamo da ostali planeti i sateliti u Sunčevom Sustavu nisu pogodna staništa za kompleksne životne oblike. Očito je da moraju postojati određeni uvjeti, kao što je količina topline od matične zvijezde da bi život mogao započeti. Poznato je (otkriveno) postojanje planeta i oko drugih zvijezda. Tako da postoji mogućnost da na nekima od njih postoje uvjeti za život. No ako ne krenemo u potragu, to nećemo nikada saznati.
    Koji je najbolji način da se kontaktira druga civilizacija ?
    Zapravo postoje samo dva načina da se uspostavi komunikacija – ili da ih posjetimo ili da razmjenjujemo poruke. Posjetiti ih, trenutno nije baš realna opcija. Udaljenosti među zvijezdama su tako velike da je vrijeme potrebno za putovanje do zvijezda sa realnom tehnologijom nepodnošljivo veliko i tražilo bi čitave generacije posade. A energetske potrebe za takav put su zastrašujuće velike. Bernard Oliver, šef NASA-inog SETI programa je proračunao troškove energije za put u jednom smjeru do zvijezde udaljene 10 svjetlosnih godina (blisko susjedstvo) uz pretpostavku da put traje 20 godina i da imamo savršen brod koji ne troši energiju. Njegov rezultat je da bi brod trebao količinu energije koja je ekvivalentna količini ukupne proizvedene energije na Zemlji u 500,000 godina. Međutim, sa druge strane, potpuno je moguće ostvariti komunikaciju sa drugim civilizacijama koristeći valove koji prirodno putuju kroz svemir brzinom svijetlosti. Od mnogih različitih načina da pokušamo komunicirati, radio valovi – pogotovo oni po imenu mikrovalovi – su najefikasniji u prenošenju poruka. Oni mogu putovati kroz atmosferu naše planete i mnogo je manja mogućnost da će biti apsorbirani od prašine koja je raspoređena među zvijezdama; iz toga slijedi da mogu putovati dalje od ostalih valnih duljina. Također postoji jako malo pozadinskog uplitanja za radio valove, što od ljudskih, što od galaktičkih izvora. Jedan dio elektromagnetskog spektra je neobično privukao mnogo pozornosti: opseg od relativno čistih (od šumova) frekvencija (tj. kanala) gdje vodik (H) i molekula vodikovog monoksida (OH) daju ili apsorbiraju specifično zračenje. Kako su to sastojci vode, ovo područje radio spektra je poznato i kao “vodena pukotina (rupa)”. Znanstvenici spekuliraju da bi inteligentne vrste kojima je voda važna – kao što je to nama – mogli to pokazati kao svojevrsni “simbol” i koristiti upravo to tiho područje radio spektra kako bi poslali svoju poruku i “susreli” druge životne vrste. Valja imati na umu da komunikacija sa drugom civilizacijom ne mora započeti sa dvosmjernom komunikacijom. Ovisno o tome koliko je daleko druga civilizacija, trebalo bi desetke, stotine ili čak tisuće godina da radio valovi naprave put od pitanja do odgovora. No ako ima komunikativnih civilizacija, možda oni već šalju poruke za vlastite potrebe ili da informiraju druge o svom postojanju. Upravo to su poruke kakve SETI program mora pronaći.
    Kakvi su rezultati prethodnih SETI potraga ?
    Do sada zapravo nije postojao neki uspješan SETI program, no to i nije iznenađujuće, jer su svi bili ograničeni neadekvatnom tehnologijom, nedostatkom financija i teleskopskog vremena. Prvu potragu sproveo je 1960. god. radio astronom Frank Drake, koristeći 25 metarsku antenu koju je posjedovao National Radio Astronomy Observatory u Green Banku. Projekt je nazvao Ozma, po kraljici od Oza, mitskom kraljevstvu poznatom po svom čarobnjaku. Drake je okrenuo divovsku radio antenu prema zvijezdama sličnim našem Suncu, po imenima Tau Ceti i Epsilon Eridani, obje udaljene oko 11 svjetlosnih godina, dovoljno blizu da se bilo kakav signal može detektirati. Promatrao je te dvije zvijezde periodički od travnja do srpnja, ali nije detektirao niti jedan “inteligentni” signal. No Drakeov eksperiment je inspirirao mnoge druge astronome oko svijeta da se bace u potragu za “inteligentnim” signalima iz svemira.
    Zašto je traženje takvih poruka tako teško?
    Astronomi uspoređuju potragu za inteligentnim radio signalima iz svemira kao traženje igle u štaglju sijena. Problem je u tome što moramo znati mnogo toga o poruci prije no što ju možemo pronaći. Među ostalim, to su: Sa koje od 200 milijardi zvijezda u našoj galaksiji dolazi taj signal. Doduše, nemaju sve te zvijezde istu vjerojatnost za postojanje planete poput Zemlje. Koji kanal ili kanale (frekvencije) oni koriste za odašiljanje signala? Na Zemlji, kada želite primiti neku poruku sa vaše omiljene radio stanice, vi namjestite vaš radio prijamnik na točno određen kanal (frekvenciju). Za izvanzemaljske poruke mi nemamo pojma na kojem su kanalu i koliko su “široke” njihove poruke (koliko frekvencija pokrivaju). Drugim riječima, dali imaju “uzak” ili “širok” raspon? Koliko je slab njihov signal ? Svi znamo da je za prijam radio poruka na Zemlji, najvažnija snaga. Kada putujete autom, slabe radio stanice se brže utišaju od onih jačih. Na takav način mi možemo potpuno propustiti izvanzemaljske poruke, čak i ako nam je antena točno uperena u sam izvor, ali naša oprema za slušanje nije dovoljno osjetljiva da to primi. Kojom metodom su kodirali radio valove. Bilo bi jako dobro kada bi svemirci isto tako znali Morseovu abecedu, međutim to je ipak samo šala. Stoga moramo znati da poruka može biti kodirana na čitav niz načina, pa se treba pripremiti i u tom smislu. U prošlim potragama, astronomi su morali pogađati takve stvari vezane uz karakteristike poruka, a to se može usporediti da zavlačenjem ruke u štagalj sijena u nadi da ćemo pronaći iglu. Važnost potrage koju radi NASA je da se traže mnogo veće mogućnosti po tom potanju no što su bile u dosadašnjim potragama. Dali mi šaljemo poruke ili samo slušamo? Od ranih dana 20-tog stoljeća, mi odašiljemo signale u svemir – radio, radar i televizija – te tako stvaramo mjehur radio energije koja se širi od Zemlje brzinom svjetlosti. Početkom 21-vog stoljeća taj mjehur je velik gotovo sto svjetlosnih godina u promjeru, tako da bilo koja tehnološki razvijena civilizacija unutar te “radio kugle” može biti svjesna naše prisutnosti. Jedna od šala vezana uz SETI program je i ta da nas svemirci nisu posjetili jer su slušali naše radio i televizijske poruke te iz toga zaključili da nema inteligentnog života na zemlji. Međutim, iako je kao posljedica naše tehnologije odašiljanja naše susjedstvo svjetlije u radio valovima nego što bi trebalo biti prirodno, jako je teško da se bilo koji sadržaj programa može dekodirati na udaljenosti od puno svjetlosnih godina. Nekoliko (uglavnom simboličnih) poruka je poslano u svemir. Godine 1974-te, Frank Drake i njegove kolege iskoristili su divovski radio teleskop u Arecibou (Puerto Rico) kako bi odaslali kodiranu poruku u smjeru kuglastog skupa zvijezda (skup od milijuna zvijezda) po imenu M13. No, zbog velike udaljenosti tog skupa, trebat će pričekati još 25,000 godina da poruka stigne do tamo. Poruka je kodirana u binarnom obliku jedinica i nula. Sadrži 1679 bitova informacije (dakle 1679 jedinica i nula). 1679 je produkt od dva broja 23 i 73, što bi trebalo dati sugestiju svemircima da razbiju poruku na neke kombinacije tih brojeva. Ako se poruka posloži u 73 kolone po 23 bita za svaku, a jedinice i nule se zamijene sa bijelim i crnim četverokutima, pojavljuje se interesantan oblik. U taj oblik, kodirani su: binarne oznake brojeva 1-10, atomski brojevi od pet elemenata osnovnih za život na Zemlji, kemijska formula DNA molekule, brojevi prosječne visine čovjeka i broj Zemaljske populacije, slika ljudske forme (oblik), Sunčev Sustav (sa označenom Zemljom da se pokaže planet sa kojega je signal došao), i radio teleskop sa kojega je to emitirano te njegov promjer. Iako će proći desetine tisuća godina da poruka stigne naciljani skup zvijezda, njeno odašiljanje nam je pokazalo kakvu bi informaciju međuzvjezdana poruka mogla sadržavati.
    Što je NASA-in SETI program ?
    NASA je razvila sofisticirane radio prijamnike i kompjutere koji omogućuju pretraživanja jako velikih mogućnosti. Izvjestan broj radio teleskopa oko svijeta je uključen u potragu od kojih je svakako najpoznatiji onaj Arecibo u Puerto Ricu. Ključan element programa je njegova mogućnost da traži preko deset milijuna kanala u isto vrijeme kroz širok raspon frekvencija, te korištenje kompjuterskih programa koje je postalo moguće tek u posljednjih par godina, kako bi se odredila raznolikost kompleksnih signala koje ljudsko uho ne bi tako lako prepoznalo. Među signalima, program će biti u stanju da pronađe one koji imaju određen “pomak” u frekvenciji. Ovo je svakako bitno jer se očekuje da se oni koji šalju poruku također pomiču i kruže oko zvijezde, a ti bi radio signali težili ka pomaku u frekvenciji uslijed Dopplerovog efekta (slično kao što pada zvuk policijske sirene kada automobil prođe i udaljava se od nas). Program nazvan Projekt Mikrovalno Promatranje (Microwave Observing Project – MOP) se sastoji od dva različita pregleda koje će se odvijati simultano. Usmjerena pretraga sluša signale sa 800 zvijezda sličnih Suncu na udaljenosti od 80 svjetlosnih godina i to u preko milijardu različitih radio frekvencija. Radio teleskopi gledaju svaku zvijezdu kroz dugačak vremenski period, stvarajući tako pretragu milijardu puta opsežnijom od prijašnjih pokušaja. Druga “all sky” pretraga traži signale sa nešto manjom senzitivnošću, ali zato pokriva cijelo nebo. Znanstvenici su testirali tu novu opremu, tako što su tražili slabe signale od letjelica Voyager i Pioneer, koji su prije dvadesetak godina posjetili Jupiter i Saturn i sada su milijardama kilometara daleko, na samom izlazu iz Sunčevog Sustava. Uglavnom, ti sistemi su uspješno prepoznali signale i ustanovili su da su tehnološkog a ne prirodnog podrijetla. Pioneer 10 letjelica, nakon bliskog prolaza pored Jupitera, sada je na putu iz našeg Sunčevog Sustava. Ona leti prema sazviježđu bika. Nakon 40,000 godina, proći će udaljenost od nama najbližih zvijezda – 4 svjetlosne godine (vidi članak Najbliže Zvijezde). Postoji i mogućnost da će Pioneer 10 možda proći blizu inteligentnih vrsta koje žive u našoj galaksiji. U slučaju da se takav događaj desi, na Pioneeru je postavljena poruka. Ta poruka je pažljivo konstruirana, tako da ju svemirci mogu dešifrirati i mogu shvatiti što smo mi željeli reći, čak i ako ne znaju naš jezik i ne koriste iste mjerne jedinice koje mi koristimo. U najboljem slučaju, svemirci iz poruke mogu čak i saznati od kuda je letjelica došla, kada je lansirana i nešto malo o stvorenjima koja su ju napravila.
    Pioneer 10 ploča.Ova ploča je konstruirana kako bi pokazala znanstveno obrazovanim stanovnicima nekog drugog sučevog sustava – koji bi ju mogli presresti nakon par milijuna godina – kada je Pioneer 10 lansiran, od kuda i od koje vrste bića. Konstrukcija je urezana u zlatom pokrivenu aluminijsku ploču veličine 152×229 milimetara, pričvršćenu na potporanj od antene. Radijacijske linije na lijevoj strani pokazuju pozicije 14 pulsara, čvrstih i jako gustih brzo-rotirajućih zvijezda. Kako se pulsar okrene oko svoje osi nekoliko puta u sekundi, snažan puls energije projuri pored Zemlje, poput svemirskog svjetionika. Period pulsova (vrijeme između dva pulsa) se smanjuje tokom vremena, kako pulsar stari. Pulsari na ploči su organizirani tako da pokazuju poziciju Sunca, matične zvijezde sa koje je lansirana ta letjelica, u odnosu na poziciju tih pulsara. Simboli “1-” na krajevima linija su binarni brojevi koje predstavljaju dolazna vremena pulsova od svakog pulsara u vrijeme kada je lansiran Pioneer, u odnosu na frekvenciju vodikovog atoma koji se nalazi gore lijevo. Vodikov atom je korišten kao “univerzalni sat”. Promjena između perioda pulsova koji se spominju na ploči u usporedbi sa periodima tih pulsara kada ta ploča bude pronađena, će svemircima omogućiti da ustanove koliko je vremena prošlo od kada je Pioneer letjelica lansirana. Vodikov atom je također i osnovna mjera veličine za usporedbe veličine ljudi i ruba letjelice, prikazano desno. Vodikova valna duljina – oko 20 cm – pomnožena sa binarnim brojem koji predstavlja “8” pokazanom odmah do ženske figure, daje visinu od 160 cm. Figura predstavlja vrstu stvorenja koje je stvorilo letjelicu Pioneer. Ruka muškarca je podignuta kao znak dobre volje. Na dnu se nalaze planeti, prostirući se prema van od Sunca, sa putanjom letjelice koja odlazi sa Zemlje, prolazi Mars i okreće pored Jupitera prije no što napušta Sunčev Sustav i ulazi u međuzvjezdani svemir.

  14. Emrah Prlja

    siječanj 22, 2017 kod 11:49 am

    Uglavnom bi bolje uticali nego ovi politicari sad

  15. Ferruccio Labinac

    siječanj 22, 2017 kod 4:17 pm

    ne mjesaju se u ovu ludnicu….nzalost :/

  16. Adam Derbent

    siječanj 27, 2017 kod 7:15 pm

    Naši znanstvenici pokušavaju naći život sličan našemu. Vjerujem da se (nekakav) život može stvoriti (nastati) i u drugačijim uvjetima tlaka, temperature, plinova, gravitacije… Isto tako vjerujem da smo pod nekom vrstom nadzora jer postoji suviše kvalificiranih svjedoka koji tvrde da su vidjeli fenomene koji se ne mogu objasniti ovozemaljskim porijeklom.

Ostavi komentar

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Nužna polja su označena s *

Više u Svemir

Popularno

Na Vrh