Zašto smo to što jesmo? Jednostavno, biološko objašnjenje kaže da smo proizvodi naših gena i naše okoline – ili, prirode i odgoja. No ovo objašnjenje se ne može primijeniti na identične blizance odgojene u istom domu: oni imaju iste gene i odrastaju u istom okruženju, ali, ako ste ikad upoznali identične blizance, složit ćete se da su različite osobe.
Istraživanje na miševima pokušalo je razjasniti ovu zagonetku – i otkrilo je da se načini na koje se identični miševi odnose prema svom okruženju uvelike razlikuju, mijenjajući time i strukturu mozga i ponašanje koje slijedi. Miševi koji su na početku identični, ipak odrastu različiti i to zbog načina interakcije sa svojom okolinom.
Znanstvenica Julia Freund započela je istraživanje koje uključuje 40 genetski identičnih mladih ženki miša. Te su se mišice nalazile u namjenski izgrađenom “mišjem raju”: kavezu na pet razina s cijevima koje povezuju razine, različitim kutijama za skrivanje i mnogim igračkama. Kako bi proučavali kako se miševi odnose prema svojoj okolini, znanstvenici su ugradili maleni RFID čitač (RFID je tehnologija koja koristi radio frekvenciju kako bi se razmjenjivali podaci između prijenosnih uređaja ili čitača i računala) ispod kože mišica kako bi pratili njihove pokrete uz pomoć sićušnih antena diljem kaveza. Mišice su opskrbili neprestanim izvorom hrane i vode, te su sjeli i promatrali.
Nakon tri mjeseca, sve su mišice odrasle u aktivne jedinke. No iako su sve mišice u početku imale sličnu razinu želje za pustolovinom, na kraju eksperimenta se pokazalo da su njihova stvarna putovanja međusobno jako različita. Dok su se neke mišice držale istog prostora i tek ponekad izlazile iz svoje udobne zone, ostale su provodile jednako mnogo vremena u svakom kutku kaveza. Štoviše, njihova je želja za pustolovinom bila povezana s količinom novih neurona dodanih hipokampusu (Hipokampus je područje mozga u obliku potkove koje igra važnu ulogu u spajanju informacija iz kratkoročnog pamćenja u dugoročno pamćenje), jednom od dva poznata područja mozga gdje nastaju novi neuroni kod odraslih sisavaca.
Poznato je da fizička aktivnost potiče nastanak odraslih neurona (proces koji se zove neurogeneza), no u ovom slučaju taj proces u potpunosti ne objašnjava nastale razlike. Mišice koje su bile vrlo aktivne, no u manjem području, proizvele su manje novih neurona neko mišice koje su lutale većim područjem. Znanstvenici su zaključili da su drugačija iskustva mišica okidač promjena njihovog mozga. Na kraju, otprilike jedna petina različitosti u neurogenezi pripisala se veličini područja kojom su mišice lutale, objavljeno je u časopisu Science.
Iako su u pitanju identične blizanke koje imaju jednake gene, vjerojatno će razviti drugačije osobnosti u odnosu kako se odnose prema svojoj okolini. To proživljeno iskustvo, zauzvrat, vjerojatno mijenja njihove gene: prijašnja su istraživanja pokazala da ljudski identični blizanci tijekom vremena nagomilaju epigenetske promjene, te da su sve različitiji kako vrijeme prolazi. Na taj način, sićušna početna promjena u osobnosti eksponencijalno raste – mijenjajući ponašanje, koje mijenja mozak – i rezultira različitim, jedinstvenim osobama.
Izvor: DiscoverMagazine
