Prema kondenzacijskoj teoriji, vjeruje se da je Zemlja nastala prije 4,5 milijarde godina iz maglice tj. oblaka koji sadrži čestice plina i prašine. Rašireno je vjerovanje da su Mjesec i Zemlja nastali od jednog ovakvog oblaka, dok se zgušnjavanje mijenjalo u svom procesu, u kamenčiće, stijene i tako dalje. Ali izgleda da ta pretpostavka i nije baš točna, jer postoji velika razlika u sastavu Mjeseca i Zemlje. Naime, Mjesec nema željeznu jezgru poput Zemlje.
Teorija zarobljavanja tvrdi da je Mjesec nastao na nekom drugom mjestu u svemiru i nekako bio zarobljen Zemljinom privlačnom silom. To pak izgleda nevjerojatno prema zakonima fizike, te ne može objasniti sličnosti u sastavu Zemlje i Mjeseca.
Teorija cijepanja kaže da Mjesec potječe od same Zemlje, čak možda od dijela gdje se nalazi Tihi ocean koji se nekako uspio odvojiti od Zemlje. Ova teorija bila je prihvaćena u prošlosti, zbog sličnosti između Zemljinog plašta i sastava Mjeseca. Brza vrtnja Zemlje mogla je odbaciti dijelove svoga vanjskog sloja, to jest materijal od kojeg je nastao Mjesec.
Još jedna teorija koja je popularna danas je teorija divovskog udarača (the giant impactor theory) koja je također poznata i kao teorija izbačenog prstena (ejected ring theory). Ona pretpostavlja da se mali planet, približno velik kao Mars, sudario sa Zemljom odmah po nastanku sunčevog sustava. Taj sudar je izbacio veliku količinu vrućeg materijala tog nebeskog tijela. Tako je nastao disk oko Zemlje, a zatim se materijal u njemu počeo spajati što je na kraju rezultiralo nastankom Mjeseca. Ova teorija objašnjava prisustvo stijena koje su bile zagrijane, na površini Mjeseca. U prilog toj teoriji idu i mnogi dokazi koji su otkriveni u vezi takvih sudara u Sunčevom sustavu za vrijeme njegove rane faze.
