3,18 milijuna godina stari fosil vrste Australopithecus afarensis najstariji je i najkompletniji primjerak kostura odraslog, uspravnog čovjekovog pretka. U javnosti je poznatija pod imenom Lucy i otkad je otkrivena 1974. znanstvenici pokušavaju saznati što više o njoj i životu koji je vodila. Znanstvenici sa Sveučilišta u Texasu otkrili su ono što nitko do sad nije – kako je Lucy umrla.
Znanstvenici sa Sveučilišta u Texasu (UT), Austin, objavili su rad u časopisu Nature u kojem su opisali način na koji je Lucy najvjerojatnije poginula. Otkad je otkrivena , 1974., oko Lucy se vode dugačke rasprave posebno one o njenom terestričkom načinu života. Glavni autor rada, profesor antropologije i geoloških znanosti na UT, John Kappelman, jedan je od znanstvenika koji su pokušali dokazati kako je Lucy unatoč terestričkom načinu života, ipak određeno vrijeme provodila u krošnjama drveća. „Ironično je što smo na kraju dokazali da je Lucy poginula najvjerojatnije pri padu s visokog drveta“, navodi Kappelman.
Kappelman i njegov tim prvi su put proučavali Lucy tijekom muzejskog gostovanja fosila kroz SAD 2008., kada je fosil dopremljen u Školu za geoznanosti u Jackson u Teksasu, gdje su je snimili posebnim uređajem koji skenira materijale čvrste poput kamena i to viših rezolucija nego CT. 10 dana je Kappelman zajedno s profesorom Richardom Ketchamom skenirao kosti koje čine gotovo 40 % ukupnog kostura kako bi napravio digitalnu arhivu od preko 30 000 CT sken slika. „Lucy je posebna i unikatna te ju zato želite proučiti što je više moguće. CT nije destruktivna metoda pa smo zato mogli vidjeti što je iznutra, detalje i raspored kostiju“, navodi Ketcham.
Proučavanjem Lucy Kappelman je uočio nešto neobično: gornji dio nadlaktične kosti bio je oštećen, no takva oštećenja nisu prije viđena kod fosila. Nekoliko oštrih, čistih prijeloma s malim dijelovima kosti između ukazivala su da prijelom nije nastao nakon smrti. „Ovakve ozljede nastaju kada ruka udari o tlo tijekom pada čime dijelovi ramena udaraju jedni o druge te nastaju specifični tragovi na nadlaktičnoj kosti“, zaključuje Kappelman, koji se o ovoj ozljedi konzultirao s ortopedskim kirurgom doktorom Stephenom Pearceom koji je i potvrdio da su ozljede rezultat pada s veće visine.
Lucy je, po svemu sudeći, pala s visine preko 12 metara, pri čemu je o tlo udarila brzinom više od 56 km/h te se, prema uzorku lomova, prvo dočekala na noge, nakon čega je na tlo pala na ruke. Kappelman je na kostima našao tragove lomova na desnom gležnju, koljenu i zdjelici kao i na prvom desnom rebru, čime je i potvrdio svoju teoriju od padu. Zaključio je da su ozljede nastale blizu vremena smrti te da je moguće da je Lucy umrla od posljedica pada, ubrzo nakon. „Kad je broj ozljeda koje je Lucy zadobila isplivao ispred mojih očiju, više nisam vidio samo kosti, vidio sam malo biće, visoko jedva preko metra i teško oko 25 kg, kako bespomoćno i polomljeno leži ispod drveta,“ dodaje Kappelman.
Zaključak istraživanja je bio da je Lucy vjerojatno tražila hranu ili prenoćište u visokim krošnjama drveća te da je do nesreće došlo upravo zbog njenog terestričkog načina života zbog kojeg je izgubila karakteristike dobrog penjača. Daljnjim istraživanjima planira se dodatno istražiti način života koji je vodila Lucy. Ovo je istraživanje također rezultiralo 3D snimkama ozljeda koje je zadobila Lucy te su objavljene javno kako bi znanstvenici diljem svijeta mogli dati svoje mišljenje. „Lucy je započela eru otvorenog digitalnog dijeljenja podataka.“
Izvor: Portal Biologija, Esciencenews
