Postoje četiri sloja Zemlje, čvrsta unutarnja jezgra, tekuća vanjska jezgra, plašt i kora. Rasjedi u kori najčešće uzrokuju potrese. Rasjed je pukotina u kori Zemlje i može biti na bilo kojoj dubini, što kao i duljina rasjeda, varira od mjesta do mjesta.
Znanstvenici vjeruju da je u najvećem broju slučajeva uzročnik potresa mehanizam tektonike ploča, tj. kretanje litosferskih ploča i njihova međusobna interakcija.
Teorija “tektonskih ploča” objašnjava da vanjska kora Zemlje ima deset krutih, tvrdih i velikih ploča i dvadeset malih. Te ploče se neprestano polako pomiču na vrućoj i mekanoj stijeni plašta. To kretanje uzrokuje sudaranje s drugim pločama koje dovodi do pritiska u litosferi. Pritisak s vremenom postaje dovoljno jak da savije ili da slomi koru. Kada se pritisak oslobodi, ta se energija počne kretati s jednog mjesta na drugo u obliku valova – seizmičkih valova koji tresu zemlju i tako nastaje potres. Ponekad taj pritisak nastaje u sredini ploče, no češće se pojavljuje na rubovima gdje se dvije ploče sudare i prekriju jedna drugu ili se stope. Jačina potresa ovisi o tim različitim tipovima potresa.
Podvodni potresi također postoje jer dolazi do sudara ploča i pomicanja linije rasjeda. Kada sila potisne vodu prema gore nastaje niz malih tsunamija koji se konstantno povećavaju dok ne udare u tlo ili dok ne dođu do plićaka, inače se neprestano kreću u vodi i tek nakon nekog vremena nestaju.
Potres se najčešće mjeri Richterovom ljestvicom koja izravno mjeri intenzitet potresa, jer se prema Mercallijevoj ljestvici mjeri jedino kad ljudi opisuju potres.
Potres može potaknuti nagle erupcije lave iz vulkana ili ogromne valove – tsunamije. Također se može formirati nova kopnena masa.
