Vjetar može pojačati, temperature mogu narasti, a putanje oluja mogu varirati, pa ipak, u svijetu punom tropskih ciklona meteorolozi znaju da će barem jedna varijabla biti sigurna – ime oluje.
Od 1950. godine američki prognostičari olujama imena daju prema abecednom redu. Počevši od 1953. godine imena su bila samo ženska, ali 1979. godine na zahtjev udruga za promicanje ženskih prava, dodana su i muška imena. Danas meteorolozi planiraju unaprijed i slažu popise s dovoljno imena za šest godina – po tri muška i tri ženska imena za svako slovo abecede osim za Q, U, X, Y, i Z. Svakih šest godina imena se ponavljaju.
Zbog prednosti kratkih imena pri opažanju i upozorovanju na olujne pojave, centri za praćenje oluja širom svijeta, pod nadzorom Svjetske meteorološke organizacije, počeli su prihvaćati razne načine za označavanje oluja. Danas svako područje oluja ima vlastite popise imena, i dok neki popisi počinju od “A”, na drugima se nastavljaju ondje gdje se stalo prošle godine.
Osim ako se naziv neke posebno razorne oluje ne prestane rabiti (s popisa su skinuta imena kao Charley, Frances, Ivan i Jeanne iz 2004.), imena se koriste stalno iznova. U svijetu prosječno nastane 80 tropskih ciklona godišnje. Pa ipak, od 1995. godine broj imena atlantskih oluja povećao se od oko 10 do čak 19 imenovanih tropskh oluja na godinu. Tropske oluje imena dobivaju kada dostignu stalnu brzinu vjetra veću od 63 km na sat.
Kad brzina vjetra dosegne 119 km na sat, oluje se smatraju uraganima istočno od međunarodne vremenske granice, tajfunima zapadno od nje, a ciklonima u južnoj hemisferi.
