Najlakši način da kontaktirate drugu osobu je uzeti telefon u ruke, odabrati broj i potom možete razgovarati s tom osobom satima iako je ona kilometrima udaljena od vas, bilo gdje na Zemlji. Prije otprilike stotinu godina morali ste pisati pisma i poruke koja su na odredište stizala za par dana (ponekad i tjednima), no danas su stvari potpuno drugačije. Pa da vidimo, kako taj mali uređaj zapravo radi?
Pretvara govor ili energiju zvuka u električnu energiju koja se može poslati bilo kuda. Svi telefonski sustavi su povezani i kontrolirani od strane telefonskih centrala koje usmjeravaju put svakog električnog signala.
Rad prvog telefona bio je gotovo sličan radu današnjeg telefona. Zvučne valove koji izlaze iz naših usta kopira odašiljač. Odašiljač sadrži zrnca ugljena pa kad električni valovi prolaze kroz njih ona vibriraju u skladu s količinom električne energije koju primaju, dok je na drugoj strani odašiljača namotana žica koja sadrži magnet priključen na dijafragmu. Namotana žica vibrira ovisno o struji koju dobiva, pa vibrira i dijafragma koja je povezana sa žicom. Dakle, te vibracije pomiču zrak i stvaraju zvuk na drugoj strani linije. Rad telefona je gotovo isti kao i u prošlosti. Svi su elementi isti kao što su nekada bili osim današnjeg mikrofona.
