Connect with us

Znanost

Foto: Wellcome Library, London

Bakterije i virusi

Kako su se tijekom povijesti liječile bakterijske infekcije?


Pojava antibiotika u 20. stoljeću spada u najveća dostignuća moderne medicine. Nažalost, neodgovorna i pretjerana upotreba antibiotika dovela je do pojave superbakterija koje su postale otporne i popratnih infekcija koje postaje sve teže izliječiti danas poznatim antibioticima. Neke od najpoznatijih su zlatni stafilokok (Staphylococcus aureus) i Enterococcus species.

No prije pojave antibiotika, ljudi su se liječili na razne načine. Ono što danas zovemo alternativnom medicinom, nekad je bila konvencionalna, a s rastućom otpornosti bakterija, za očekivati je da će sve više ljudi pribjeći tom načinu liječenja.

U nastavku su neki od načina na koje su se bakterijske infekcije liječile.

Krv, pijavice i noževi

Puštanje krvi drevna je metoda koja se prakticirala više od 3.000 godina, a korijene vuče iz Egipta. Koristila se sve do sredine 20. stoljeća za liječenje niza zdravstvenih problema, a pogotovo infekcija i upale pluća.

Ova se metoda temelji na staroj teoriji koja govori da četiri tjelesne izlučevine (krv, sluz, žuta i crna žuč) moraju biti u ravnoteži kako bi osoba bila zdrava. Vjerovalo se da je uzrok infekcije višak krvi, a da bi se osoba izliječila, potrebno ju je pustiti.

Jedna od korištenijh metoda puštanja krvi bila je zarezivanje vene ili arterije. Često su se koristile i zagrijane staklene posude koje su se postavile na kožu kako bi stvorile vakuum zbog kojeg bi popucale male krvne žile i uzrokovale krvarenje ispod kože. Najpoznatija metoda bilo je korištenje pijavica.

Puštanje krvi preporučivali su tadašnji medicinari, a postupak su obavljali tzv. brijači i brijači-kirurzi. Njihov je simbol bio crveno-bijeli štap. Crvena je boja simbolizirala krv, a bijela zavoje.

Nije za očekivati, no ova metoda doista je mogla pomoći u ranoj fazi infekcije određenom bakterijom. Mnogim bakterijama potrebno je željezo kako bi se razmnožavalo, a ono se nalazi u hemu, sastavnom dijelu crvenih krvnih stanica. Teoretski, što je manje crvenih krvnih stanica, to je manje željeza koje omogućuje razmnožavanje bakterija.

Liječenje sifilisa živom

Upotreba kemijskih elemenata i spojeva također ima dugu povijest u liječenju, pogotovo rana i sifilisa. Za vrijeme američkog građanskog rada, spojevi s jodom, bromom i živom nanosili su se na kožu kako bi se spriječilo inficiranje rana, no terapija je bila vrlo bolna i uzrokovala je dodatno oštećenje kože. Ovom se metodom zaustavljalo razmnožavanje bakterija, ali je isto tako štetila zdravim stanicama.

Od 1363. do 1910. godine, sifilis se uglavnom liječio sredstvima sa živom koja bi se nanosila na kožu ili bi se uzimala oralno i intravenozno. Nuspojave su bile izrazito teške i uključivale su ozbiljna oštećenja kože, sluznice, bubrega i mozga, a nerijetko i smrt.

Derivat arsena arsfenamin (salvarsan) također se koristio u liječenju sifilisa tijekom prve polovice 20. stoljeća, no iako je bio učinkovit, nuspojave su bile ozbiljne – optički neuritis, napadaji, groznica, oštećenje bubrega i osip.

1943. godine, penicilin je zamijenio ranije navedene metode i do danas se zadržao kao vodeće sredstvo za liječenje sifilisa.

Pogled u vrt

Biljke su također bile (i još uvijek jesu) neizostavan dio liječenja infekcija. Jedna od popularnijih terapija uključivala je kinin koji se koristio za liječenje malarije. Kinin se dobiva iz kininovca, stabla koje može narasti do 20 metara i koje raste u južnoj Americi. Danas se kinin dobiva sintetičkim putem i još uvijek se koristi za liječenje malarije, no nekad su ga ljudi usitnjavali u prah i miješali s vodom.

Kinin se koristio i za liječenje groznice, a prvi zapisi o njegovoj upotrebi u tu svrhu datiraju s početka 17. stoljeća, no vrlo je vjerojatno da je korišten i mnogo prije.

Artemisinin koji se dobiva iz stabla slatkog pelina također je učinkovit u borbi protiv malarije. Kineska znanstvenica Tu Youyou je, analizirajući stare kineske zapise i recepte, identificirala učinkovite spojeve slatkog pelina i otkrila da zaustavljaju razmnožavanje parazita koji uzrokuje malariju. Za to je otkriće nagrađena i Nobelovom nagradom.

Foto: Sonja Langford/Unsplash

Stari Sumerani su još prije 4.000 godina koristili med za liječenje infekcija. Visok udio šećera u medu dehidrira stanice bakterija, a njegova kiselost može spriječiti razmnožavanje mnogih bakterija. Osim toga, med sadrži enzim glukoza oksidaza koji kisik pretvara u vodikov peroksid, poznat po svojem antibakterijskom učinku.

Najučinkovitiji med je Manuka, a dobiva se iz cvijeta grma novozelandskog čajevca (Leptospermum scoparium) i ima dodatna antibakterijska svojstva.

Otpornost antibiotika ozbiljan je problem s kojom se suvremena medicina suočava. Od posljedica infekcija superbakterijama godišnje u svijetu umre 700.000 ljudi. Dok farmaceutske tvrtke tvrde da im se ne isplati proizvoditi nove antibiotike, Svjetska zdravstvena organizacija ih poziva na suprotno.

Originalan članak objavljen je na portalu The Conversation.

Tražili ste na googlu:

kako je nastao penicilin

Babuške su zle.

3 komentara

3 Comments

  1. Vesna Lokar

    ožujak 1, 2017 kod 11:25 pm

    Evo, ovdje imamo tipičan primjer onih koji slijede „nepogrešivu“ znanost i onih koji slijede Božju Riječ. Dakle, Biblija, preciznije Levitski zakonik koji je nastao prije 3.400 godina bilježi da je život svakog tijela u krvi. U isto vrijeme, bezbožnici ispuštaju nezdravu krv. Da je potrebna transfuzija otkriveno je tek u novije vrijeme. Isto je i sa pranjem, dok je Biblija upozoravala na higijenu, mnogi su umirali od epidemija bolesti samo zato što se nisu prali, pa čak ni sami liječnici.

    • Ivan Kovač

      ožujak 2, 2017 kod 3:13 pm

      Znanost ne tvrdi da je nepogrešiva i da zna odgovore na sva pitanja i upravo to je tjera da se dalje razvija iz dana u dan. Npr. nekad se od upale pluća umiralo, a danas je to puno lakše rješivo. Srčani bolesnici su umirali relativno mladi, a danas uz operaciju mogu sa svojim obiteljima provesti još 10-20 godina. Vidim roditelje koji odbijaju cjepivo “mračnih sila”, a u panici trče nazad na hitnu kada je dijete bolesno. Tko je tu lud?
      Dosta ljudi pljuje po znanosti, a koriste njene blagodati tj. produkte u obliku smartphonea, automobila, TV-a, Facebooka, mikrovalne… a da toga nisu niti svjesni.
      Pravi protivnik znanosti bi trebao svojim primjerom to dokazati i otići živjeti negdje u spilju gdje je životna dob bila 30 godina, ako ne slomiš nogu prije ili te gripa ubije. To je pravi povratak prirodi, živjeti kao životinje, bez znanosti.
      Zanimljivo je kako mi ljudi imamo svijest i neku kao kontrolu u našim postupcima i umjesto da tu kontrolu koristimo da uzmemo najbolje od svega (znanost, religija…) mi gledamo ono najgore. Umjesto da idemo naprijed, mi se spotičemo na nekim svađama zbog razlika u razmišljanju. Valjda je bitnije ispuhati se i tako preživjeti dan sa mišlju kako smo pobijedili, nego uživati u mogućnostima koje nam život nudi u raznim paketima.

    • Vesna Lokar

      ožujak 2, 2017 kod 8:54 pm

      Nekad su ljudi živjeli stotinama godina, jer genetski materijal nije bio toliko oštećen. Toliko o medicinskom napretku. Činjenica je da je bolesti sve više, epidemija, virusa, deformacija. Nemamo ni toliko stručnih ljudi koji bi pratili promjene koje se ubrzano događaju.
      Tako da je znanost danas vrlo prevrtljiva i nestalna – zato što znanost ne govori ništa, znanstvenici govore, to jest ljudi koji nisu sveznajući, pa često i proturječe jedni drugima. Danas vam više ni dva liječnika ne mogu dati istu dijagnozu. Normalni ljudi ne pljuju po znanosti, ukoliko je ona istinita. Naravno da će se svatko pametan uskladiti s tehnološkim napretkom i služiti se novitetima. Sve je stvar motiva zašto se tehnikom služim, zloupotrebljavam li je ili radim nešto korisno.
      Ljudi koji se vraćaju prirodi dokazano su najzdraviji. Tako da smo generalno negdje fulali. Da ne govorim da sve ima svoju cijenu, tako da oni koji su se okrenuli „divljačkom“ načinu života definitivno nisu robovi sustava, niti su ikome išta dužni. Uostalom, prije će me ubiti radijacija od puste tehnike, nego gripa u prirodi. Razvoj znanosti ne znači ujedno sve moguće blagodati. Najčešće ju se zloupotrebljava, tako da će nas taj razvoj itekako sve više koštati, jedna klik je dovoljan da cijela zemlja odleti u zrak.
      A što se tiče frustracija u svijetu, toga će biti sve više, definitivno čovječanstvo se uništava, propada, unazaduje, ljudi su sve gori, porast mržnje. Propast je neminovna, pa tko se održi održi. Bitan je temelj na kojem stojimo, na riječima ljudi ili Boga koji nam je sve to prorekao da će biti.

Ostavi komentar

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *

Više u Bakterije i virusi

Popularno

Advertisement

Pratite nas na Fejsu

Na Vrh