Oči imaju bitnu ulogu u našim svakodnevnim susretima i ponekad se metaforički za njih kaže da su prozori duše. Sada postoje uvjerljivi dokazi koji podržavaju mišljenje da se brojne informacije iz uma druge osobe mogu iščitati iz očiju. U jednom dokazu koncepta, testu čitanja uma kroz oči (eng. Reading the Mind in the Eye Test, RMET), koji su osmislili Simon Baron-Cohen i njegov tim sa Sveučilišta Cambridge, dokumentirana je naša sposobnost da prepoznamo unutarnja stanja iz očiju i područja oko očiju. Opseg informacija koje oči pružaju o drugim umovima možda je dijelom ograničen, ali dokazi se suprotstavljaju izjavama filozofa skeptične tradicije da se sadržaj tuđih umova ne može izravno opažati. Umjesto toga, ljudske oči čine most između osobe i drugih ljudi pružanjem izravnog pristupa unutarnjem stanju čovjeka.
Fenomen je jedinstven za ljude. Uistinu, nakon usporedbe s gotovo polovinom svih primatskih vrsta, ljudsko oko se pokazalo morfološki i prijemljivo jedinstvenim. Ljudi nemaju samo najveću vodoravnu produljenost linije oka nego i najveću količinu izloženog tkiva (sklera) očne jabučice, ali ljudi su i jedina vrsta koja ima bijelu skleru – bjeloočnicu. U usporedbi s našim najbližim primatskim rođacima, čimpanzama, mi ljudi više se usredotočimo na područje očiju kada gledamo lica. Najkasnije do 14. mjeseca starosti, ljudsko oko počinje gotovo isključivo pratiti oči, dok se drugi veliki majmuni više oslanjanju na smjer glave.
Osjetljivost na oči pojavljuje se vrlo rano u ljudskom razvoju. Novorođenčad od rođenja pokazuje sklonost licima, usprkos slaboj oštrini vida. Ljudska dojenčad više voli gledati lica s otvorenim, umjesto zatvorenim očima. Novorođenčad pokazuje sklonost licima s prirodnim očima, što uključuje crnu šarenicu i bijelu skleru, nasuprot kontrolnim licima s bijelom šarenicom i crnom sklerom. Novorođenčad, čini se, prima i emocionalne informacije gledanjem u oči, doslovno zapošljavajući područja mozga koja su u odraslih uključena u razumijevanje tuđih mentalnih stanja. Nevjerojatno, sa 7 mjeseci starosti dojenčad opaža emocionalne znakove i razlikuje između izravnog i odvraćenog pogleda samo na osnovi bjeline oka.
Neurohormon oksitocin podešava naš odgovor na znakove oka. Kada je hormon primijenjen kroz nosne prolaze tijekom ispitivanja, ispitanici koji su gledali lica pokazali su povećanu fiksaciju na oči. Oksitocin također značajno poboljšava prepoznavanje emocionalnih i mentalnih stanja iz znakova koje pokazuju oči.
Smanjena osjetljivost na oči i očne znakove opisana je kao jedan od prvih prepoznatljivih znakova upozorenja na razvoj poremećaja iz spektra autizma. Nedavne studije pokazale su da je orijentacija na oči u spektru autizma u početku prisutna kod jako mlade dojenčadi, a zatim opada između 2. i 6. mjeseca starosti. Karakteristične razlike u odgovoru mozga na očne znakove zabilježene u dobi od 6. do 10. mjeseca starosti predvidjele su autizam dijagnosticiran s 36 mjeseci starosti. Nadalje, starija djeca s autizmom imala su snažnije odgovore u mozgu na očne znakove nakon primjene intranazalnog oksitocina. Istraživanja pokazuju da varijacije gena koje utječu na otpuštanje oksitocina i iskustvo dojenja imaju utjecaja i na emocionalni odgovor na oči kod dojenčadi već od 7. mjeseca starosti.
Sve u svemu, sposobnost čitanja misli razvija se rano kod ljudske dojenčadi, i pod jakim je utjecajem znakova iz očiju. Ovaj fenomen ne zahtijeva eksplicitno, konceptualno razumijevanje drugih umova, nego se oslanja na izravno iskustvo emocionalnih i mentalnih stanja drugih.
Naravno, ljudi mogu čitati jedni druge na niz načina – dodirom, primjerice, ili vokalnim znakovima (op. ton glasa i slično). No znakovi očiju uvijek su bili neprocjenjivi tijekom bliskih interakcija bez fizičkog kontakta. Rano u našoj evoluciji, znakovi oka bili su od vitalne važnosti za kooperativni lov i potragu za hranom, zaista bitni za grupe koje su se nadale da će izbjeći grabežljivce i uhvatiti plijen. Danas, takvi znakovi pomažu nam pregovarati u velikom svijetu, bilo da prolazimo kroz masu na ulici ili radimo na poslu. Komunikacija kroz oči pomoć je suradnji, jer nam pomaže prepoznati i uskladiti se s najboljim partnerima kroz pristup njihovim umovima. Oči kao prozori u tuđe umove može se smatrati obilježjem ljudskog društvenog funkcioniranja, s dubokim biološkim korijenima.
Autor: Tobias Grossmann
Članak je originalno objavljen na Aeon.co.
