Ekosustavi s velikom bioraznolikosti produktivniji su i stabilniji u godišnjim fluktuacijama okolišnih uvjeta nego oni koji imaju malu bioraznolikost vrsta. Ovo su ključni rezultati do kojih su došli znanstvenici sa Sveučilišta u Zurichu proučavanjem oko 450 krajolika koji sadrže 2.200 biljnih i životinjskih vrsta, piše Phys.org.
Dramatičan, globalni gubitak biološke raznolikosti jedan je od najvećih ekoloških problema današnjice. Gubitak raznolikosti vrsta utječe na važne ekosustave o kojima ljudi ovise. Prethodna istraživanja uglavnom su se bavila kratkoročnim učincima biološke raznolikosti na malim eksperimentalnim parcelama s nekoliko nasumično odabranih posađenih vrsta biljaka. Ove su studije pokazale da parcele s malo bilnih vrsta funkcioniraju lošije i proizvode manje biomase nego sustavi bogati vrstama.
Opsežna studija s oko 2.200 vrsta u 450 krajolika
Znanstvenici koji su sudjelovali u sveučilišnom prioritenom programu “Globalna promjena i biološka raznolikost” na Sveučilištu u Zurichu sada demonstriraju slične pozitivne učinke biološke raznolikosti kod stvarnih ekosustava u kojima se mehanizmi razlikuju od onih u umjetnim eksperimentalnim parcelama. Koristeći 450 različitih kvadrata krajolika kojim su obuhvatili čitavo područje Švicarske, istražili su ulogu raznolikosti vrsta biljaka, ptica i leptira za proizvodnju biomae, koja je procijenjena iz satelitskih podataka.
“Naši rezultati pokazuju da biološka raznolikost igra ključnu ulogu u funkcioniranju opsežnih prirodnih krajolika koji se sastoje od različitih tipova ekosustava, poput šuma, livada ili urbanih područja”, rekao je voditelj studije Pascal Niklaus s Odsjeka za evolucijsku biologiju i zaštitu okoliša. Analize su pokazale da su krajolici s većom biološkom raznolikosti produktivniji, te je njihova produktivnost pokazala nižu godišnju varijabilnost.
Biološka raznolikost promovira prilagodbu krajolika
Podaci satelita koje su znanstvenici analizirali pokazuju da se godišnje razdoblje uzgoja produživalo tijekom zadnjih 16 godina, što se može objasniti globalnim zatopljavanjem. Produljenje sezone rasta znatno je veće u krajolicima s većom biološkom raznolikosti. Ovi odnosi su snažni i ostali su važni i nakon što su se u obzir uzeli drugi faktori, poput temperature, oborina, Sunčevog zračenja, topografije ili specifičnog sastava krajolika. “To ukazuje da se krajolici s visokom biološkom raznolikošću mogu bolje i brže prilagoditi promjenjivim uvjetima okoline”, zaključuje Niklaus.
