Connect with us

Znanost

Fizika

Da li znate koja je brzina mraka?


(Image credits: Vsauce)Brzina svjetlosti iznosi 299 792 458 m/s. No, što je s brzinom mraka? Mrak je zaista samo odsutnost fotona, no tamne sjene mogu imati neka poprilično nevjerojatna svojstva.

Strogo govoreći, mrak ne može imati brzinu. Ne kreće se niti na jedan način. Međutim, ako držimo da je mrak odsustvo svjetlosti, te nestaje kad se ono pojavi, mrak nestaje istom brzinom kojom svjetlost nastaje. Prema tome, brzina mraka je jednaka brzini svjetlosti.

A odgovor na pitanje koja je brzina svjetlosti promijenio je naše razumijevanje prirode svemira.

Bazirajući se na radu Michaela Faradayja o fenomenu elektriciteta i magnetizma  iz 1830-ih, škotski fizičar James Clark Maxwell prvi je objedinio sve prethodne opise načina na koje nastaju električna i magnetska polja i duboke povezanosti između njih. Njegov rad kulminirao je u četiri formule koje opisuju sve što se treba znati o elektricitetu i magnetizmu. Maxwellove formule jedne su od najvažnijih otkrića u povijesti znanosti.

Jedna od mnogih stvari koje opisuju Maxwellove formule jest postojanje putujućeg vala sagrađenog od električnih i magnetskih polja. U Maxwellovo vrijeme takav elektromagnetski val još nije bio poznat, no njegove su formule ne samo predvidjele te valove, već su predvidjele i brzinu kojom bi se ti valovi kretali slobodnim prostorom – 300 000 km/s! Maxwell je znao da je ta predviđena brzina vrlo blizu izmjerenoj brzini svjetlosti. Povezao je to dvoje i shvatio da je svjetlost oblik elektromagnetske smetnje. Tako je nastao koncept svjetlosti kao elektromagnetskog vala.

Tijekom svojih pokusa Faraday je pokazao da bi pomicanje žice u magnetskom polju izazvalo električnu struju koja teče kroz žicu, te da to generira magnetno polje ovisno u kojem smjeru teče. Maxwellove formule objašnjavaju kako elektromagnetski valovi šire kroz prostor. Promjena električnog polja stvara promijenjeno magnetsko polje koje zauzvrat stvara promijenjeno električno polje. Taj krug se nastavlja, proizvodi promijenjene petlje električnog i magnetskog polja koje formiraju elektromagnetski val koji se kreće brzinom svjetlosti. Za razliku od vodenih ili zvučnih valova kojima je potreban medij u kojem će opstati, elekromagnetski valovi su samoodrživi i slobodno putuju vakuumom svemira.

Danas znamo da je vidljivo svijetlo samo jedan od mnogih oblika elektromagnetske radijacije koja formira raznolik spektar, od radiovalova pa do gama-zraka (vidljiva svjetlost je negdje u sredini spektra).

Svaki val od prethodnog se razlikuje po svojoj valnoj duljini, gama-zrake imaju valnu duljinu barem milijardu puta manju od radiovalova, no svi oblici elektromagnetske radijacije omogućavaju joj da se kreće konstantno istom brzinom, otprilike 300 000 km/s, baš kao što je Maxwell predvidio.

Maxwellove formule odgovaraju na naše pitanje – brzina svjetlosti je oko 300 000 km/s. No, samo to predviđanje je zagonetno. Formule ne spominju kako bi mogli izmjeriti brzinu svjetlosti. Mjerenje brzine bilo kojeg objekta jest bilježenje vremena u kojem objektu treba da prođe određenu udaljenost. U našem svakodnevnom životu brzine su relativne. Npr. auto se u srednjoj traci kreće 110 km/h, zapravo se kreće relativnom brzinom od 20 km/h dok pretječe vozilo koje se kreće 90 km/h. Maxwellove formule nam ne govore kako bi trebali izmjeriti brzinu svjetlosti, nego da je većina brzina relativna, no ne i brzina svjetlosti.

Albert Einstein je razriješio tu zagonetku. Einstein je smatrao da je brzina svjetlosti osnovna konstanta prirode. Bez obzira na stanje kretanja, izvor svjetlosti ili promatrača, sva mjerenja svjetlosti su ista. Kad bismo upalili farove auta koji se kreće polovinu brzine svjetlosti, 150 000 km/s, brzina svjetlosti bi i dalje bila ista. Trak svjetlosti bi se opet kretao brzinom od 300 000 km/s. Netko tko bi promatrao taj auto kako prolazi također bi mogao vidjeti da se trak svjetlosti kreće točno brzinom svjetlosti. To je upravo ono što nam Maxwellove formule pokazuju, svjetlost se kreće istom brzinom za sve. To je ono što čini svjetlost svjetlošću!

To razumijevanje Maxwellovih formula Einsteina je dovelo je do njegove slavne teorije posebne relativnosti, koju je objavio 1905. godine. U toj teoriji brzina kojom se svi oblici elektromagnetske radijacije, kao i vidljiva svjetlost, kreću kroz prazan prostor je osnovna fizička konstanta i određuje gornju granicu brzine kojom se tvar može kretati. Posebna relativnost sagledava prostor i vrijeme koji su povezani brzinom svjetlosti (oznaka c) koja veže i masu i energiju uz prostor i vrijeme, od čega proizlazi slavna formula E=mc².

Teorija posebne relativnosti stavlja brzinu svjetlosti u vakuum kao kozmičku granicu brzine, ništa u svemiru ne može putovati brže od svjetlosti u praznom prostoru. Zašto? Svjetlost je posebna po tome što ne posjeduje „preostalu” masu. Ako ulovimo lopticu, nestaje energija i kretanje, no ostala nam je loptica koja ima masu, to je „preostala” masa loptice. Ako prinesete ruku žarulji kako bi ulovili svjetlost, ruka će apsorbirati dio topline i bit će sve toplija, no i toplina prestaje i ništa ne preostaje od svjetlosti, nema „preostale mase”.

Jedna od posljedica Einsteinove teorije je da ako se poveća brzina objekta s „preostalom” masom, masa se tog objekta isto povećava. Povećanje brzine u našoj svakidašnjici je zamarivo, no pri brzini svjetlosti masa se počinje vrlo naglo povećavati prema beskonačnosti. Prema tome, sila koja traži povećanje brzine također uzrokuje povećanje mase. Stoga, nemoguće je ubrzati bilo koji objekt s „preostalom” masom većom od nule do brzine svjetlosti. Brzina svjetlosti zaista je krajnja granica za običnu tvar u svemiru.

Napokon, zanimljivo je spomenuti da postoji tzv. crno svjetlo (ultraljubičasto svjetlo). Ultraljubičaste svjetiljke proizvode svoju svjetlost u ultraljubičastom dijelu spektra elektromagnetske radijacije. Ultraljubičasta svjetla imaju široku primjenu u medicini, te s ekoriste i kako bi se promotrili i detektirali objekti koji svijetle pod ultraljubičastim svjetlom, te se još koriste kao umjetnička rasvjeta. U ovom slučaju brzina „mraka” ista je kao i brzina svjetlosti.

Pogledajte ovaj video koji istražuje brzinu svjetlosti, sjene, faze sumraka i koji će vam pokazati trud u prikupljenju znanja nakon shvaćanja koliko je naše neznanje još uvijek duboko:


Tražili ste na googlu:

brze od svijetlosti, brzina svijetlosti

Znatiželja pokreće svijet. :)

52 komentara

52 Comments

  1. Odbjegli Pacijent

    siječanj 3, 2015 kod 1:09 pm

    Pretpostavljam da je jednaka brzini svjetlosti.. Dođe jednakom brzinom kako svjetlost nestane

  2. Danijel Rospacher

    siječanj 3, 2015 kod 1:14 pm

    Nikak ne uspijem izračunat,jer mi prebrzo padne mrak na oči.hehe 😀

  3. Pino Žuvela

    siječanj 3, 2015 kod 1:28 pm

    Kad neko upali mrak!

  4. Sanja Tutek Igor Velčić

    siječanj 3, 2015 kod 1:31 pm

    Mrak je nešto sporiji…

  5. Slaven Franjic

    siječanj 3, 2015 kod 1:32 pm

    Brzi od sekunde za dvi minute.

  6. Nikolina Tnt

    siječanj 3, 2015 kod 1:32 pm

    mrak je uvijek samoprisutan.mislim da ne koristi brzinu ni kretanje vec sam po sebi je.svjetlost je ta koja dolazi.mrak je kad svjetlost ode ili se sprijeci da ne dodje u mrak 🙂

  7. Sinisa Zubac

    siječanj 3, 2015 kod 1:50 pm

    Mrak nas svagdasnji daj nam danas.. 😉

  8. Vedran Vex Luka

    siječanj 3, 2015 kod 2:23 pm

    Al nisi uspio izmjerit to

  9. Ivana Strikic

    siječanj 3, 2015 kod 2:32 pm

    “Light thinks it travels faster than anything but it is wrong. No matter how fast light travels, it finds the darkness has
    always got there first, and is waiting for it.” – Terry Pratchett

  10. Lilijana Papic

    siječanj 3, 2015 kod 2:39 pm

    Odlican tekst

  11. Zeljko Gti Swift

    siječanj 3, 2015 kod 2:55 pm

    300.000 km u sekundi

  12. Alen Štimac

    siječanj 3, 2015 kod 3:22 pm

    Brzina svjetlosti na minus prvu!

  13. Zaklana Kvočka

    siječanj 3, 2015 kod 10:24 pm

    Mrak je samo odsutnost svjetla ;;))

  14. Dominik Udovičić

    siječanj 5, 2015 kod 12:23 am

    Kolika ja brzina pogleda?Mozemo vidit zvijezdu koja udaljena milijunima svjetlosnim godina istom brzinom kao ovaj komentar.

    • mepa

      lipanj 23, 2015 kod 2:43 am

      ne vidis ti zvijezdu jarane tako kako mislis (u vlastitom trenutku, vremena), vec samo svijetlo od zvijezde koje je putovalo ˇmilijunimaˇ godina da bi stiglo do tebe i da bi ga ti vidio; hehe

  15. Ejovrh

    lipanj 29, 2015 kod 8:55 pm

    Od Jevreja naučnika ima mnogo natprosečnih ljudi. Ali na ulogu genija pretenduju samo trojica: Albert Ajnštajn, Sigmund Frojd i Norbert Viner. Da li su ta trojica stvarno bili geniji? Da li to nije jedna od jevrejskih prevara? Hajde da pogledamo Ajnštajna, od koga Jevreji nastoje da naprave genija svih vremena i jednog naroda.

    A šta u stvari predstavlja Ajnštajn? U detinjstvu Ajnštajn je dugo učio da govori, u sedmoj godini je mogao da izgovori samo kratke fraze (74, s. 122). Čak u 9 godini je govorio veoma sporo. U politehnikumu je bio slab i običan učenik. Prosečna ocena »genija« je bila između 3 i 4.
    Doktorska (magistarska prema ruskim normama) disertacija Ajnštajna »Nova definicija dimenzija molekula«, posvećena brounovskom kretanju, proglašena je pogrešnom (74, s. 124).
    Radeći od 1902.g. u patentskom birou, Ajnštajn je dobio masu najnovijih aktuelnih naučnih informacija, akumulirao je i koristio napredna znanja drugih naučnika. Svoju specijalnu teoriju relativnosti on je stvorio 1905.g. Ali nije stvorio od nule. Osnovnu ideju je preuzeo od Puankarea, matematički aparat je pozajmio od Lorenca. Pošten naučnik je obavezan da se poziva na svoje prethodnike, takva je naučna etika. U svom radu Ajnštajn nije dao ni jedan citat i time samim je tuđa otkrića objavio kao svoja. U naučnom svetu to se naziva plagijatom, to jest intelektualnom krađom. To je tipičan drzak jevrejski manir.

    Posle publikacije specijalne teorije relativiteta Puankare, susrevši se jedanput sa Ajnštajnom, okrivio ga je za plagijat i naučno nepoštenje. Naivni Puankare nije shvatao da za Jevreje ne postoji plagijat. Judeizam tvrdi da svo vlasništvo goja (uključujući intelektualno) – to je vlasništvo Jevreja koji ga prvi preotme. Ukrasti tuđe i objaviti kao svoje – to je tipična metoda jevrejske genijalnosti. Ajnštajn je mnogome naučio Jevreje. Sada su svi patentni biroi sveta puni Jevreja.

    Uloga Ajnštajnove slovenske žene – Mileve Marić (srpkinje po nacionalnosti) u stvaranju specijalne i opšte teorije relativiteta u potpunosti se prećutkuje. Ipak Mileva Marić je bila jak fizičar, i njena uloga, blaže rečeno, nije mala. Dovoljno je podsetiti da su svi ti Ajnštajnovi »epohalni« članci potpisani sa Ajnštajn-Marić (74, s.128).

    Opštu teoriju relativiteta Ajnštajn je »stvorio« 1915.g. na bazi fundamentalne teorije Poljaka Minkovskog o četvorodimenzionalnom prostoru-vremenu. A Minkovski je samo razvio ideju četvorodimenzionalnog prostora Puankarea. Fundamentalnu formulu E=MC2 nije smislio Ajnštajn, već njegova prva slovenska žena Mileva Marić. Tako da u osnovi čak najvećih jevrejskih »genija« leže ukradene tuđe ideje, izdate kao svoje. Ajnštajn je, naravno, uložio i svoj rad i nešto postigao. Ali šta je ispalo? Opšta teorija relativiteta puna je apsurda i logičkih protivrečnosti, i Ajnštajn nije mogao da se izbavi od tih protivrečnosti. Primetimo da je već 1916.g. Ajnštajn ostavio svoju ženu Milevu sa troje dece. Shvatio je da mu ona više nije potrebna. I oženio se Jevrejkom Elzom (njegovom sestrom od ujaka po majci i sestrom od tetke po ocu).

    Posle toga, 30 godina radeći nad opštom teorijom polja, Ajnštajn nije postigao nikakav rezultat. Nije uspeo ni od koga da ukrade ništa ozbiljno, i nova jevrejska žena mu nije ništa pomogla. Kvantnu mehaniku Nilsa Bora Ajnštajn uopšte nije umeo da savlada. Nedostajao mu je intelekt. Eto kakva je istinita slika dostignuća čoveka, koga Jevreji propagiraju kao genijalnog naučnika broj jedan.
    Kao što je poznato 1897.g. je održan prvi cionistički kongres. Tom pokretu je bila potrebna zastava. Trebalo je stvoriti i preuveličati kult neke genijalne jevrejske ličnosti – genija svih vremena i jednog naroda. U uslovima potpune jevrejske intelektualne slabosti nikoga, osim Ajnštajna, Jevreji nisu uspeli da nađu. Šta će, rešili su da ulože novac u njegovo ime i »razviju« to ime do neviđenih visina. U sredstvima masovne informacije koja pripadaju, kao što je poznato, uglavnom Jevrejima, počela je masovna kampanja razvoja novog »Isusa Hrista« u fizici. Kampanja je nosila, i sada nosi sasvim bestidan i drzak karakter. Svi najsnažniji epiteti koji su pevali o slavi jevrejskog »genija« svih vremena i jednog naroda sa svih stranica novina i časopisa, poleteli su na glave čitalaca.

    Od 1910.g. cionisti su sa kolosalnom upornošću isticali Ajnštajna za Nobelovu nagradu. Posle višegodišnjeg cionističkog pritiska i, naravno, »finansijske podrške« 1922.g. Nobelovski komitet je ipak dodelio Ajnštajnu Nobelovu nagradu. Pokušajte sada da pitate bilo kog apsolventa: »Za šta je Ajnštajnu dodeljena Nobelova nagrada?«. Odgovor će biti skoro jednoglasan: »Za stavranje teorije relativiteta«. A kako je u stvari bilo? U stvari, i pored svog jevrejskog pritiska Nobelovski komitet nije mogao da izda takvu falsifikovanu verziju i dao je sledeću formulaciju: »Za otkriće zakona fotoelektričnog efekta i za radove u oblasti teorijske fizike«. Formulacija je zanimljiva. A kako je ona odgovarala realnosti? Evo kako.

    Sam fotoefekat otkrio je 1887.g. H.Herc. 1888.g. fotoefekat je bio eksperimentalno proveren od strane ruskog naučnika A.G.Stoletova i on je otkrio »prvi zakon fotoefekta«, koji se zove zakon Stoletova. Prvi zakon fotoefekta se formuliše na sledeći način: »Maksimalna fotoelektrična struja direktno je proporcionalna padajućem snopu zrakova«. Stoletovu, naravno, niko nije dodelio Nobelovu nagradu. Ajnštajn je otkrio »drugi zakon fotoefekta« – »Ajnštajnov zakon«: »Maksimalna energija fotoelektrona linearno zavisi od frekvencije padajuće svetlosti i ne zavisi od njegove intenzivnosti«. I to je sav »epohalni« sadržaj »velike jevrejske genijalnosti«. Ajnštajnu se pripisuje takođe i objašnjenje mehanizma fotoefekta na osnovu kvantnih predstava o prirodi svetlosti. Ali kvantnu teoriju zračenja stvorio je u stvari M.Plank 1900.g.

    I to vam je čitava slika jedne od niza velikih jevrejskih prevara. Jevreji su, naravno, najnatprosečniji narod u oblast prevare. Ni jedan narod sveta nikada nije trošio toliko snage i energije za tu svetu jevrejsku stvar.
    Ajnštajn je bio aktivan cionista i borac protiv antisemitizma. Njegov cionistički pogled na svet se može izraziti na jedan jedinstveni način: ako Jevrej dobija na ispitima iste ocene, kao i nejevrej, i oba se ne upisuju na fakultet, onda se smatra da se nejvrej nije upisao zbog sopstvene gluposti, a Jevrej – zbog antisemitizma.

    Karakteristično je da je Ajnštajn aktivno podržavao homoseksualce i postavio svoj potpis za ukidanje zakona protiv nemorala.

  16. Mythbuster Buster

    veljača 10, 2017 kod 4:18 pm

    Dovoljno je da pogledate u svoj novčanik odmah čete shvatiti kojom brzinom če vam pasti mrak na oči

  17. Ivan Jaman

    veljača 10, 2017 kod 4:28 pm

    Ajd promjenite ime iz znanost u glupost.. Ne pišite nešto takvo.. Mrak nije ništa niti energija niti zracenje, mrak je samo nedostatak sunčeve svijetlosti.. onda ne racunas koliko brzo mrak dolazi nego koliko brzo svijetlost odlazi

  18. Vladislav Horžić

    veljača 10, 2017 kod 4:30 pm

    Mrak nemože biti ni brži ni sporiji od svjetlosti jer se nadopunjavaju i smjenjuju !

  19. Boris Vinčar

    veljača 10, 2017 kod 4:32 pm

    Navecer kad je mracno mozemo upaliti zarulju da osvjetlimo, ali isto bi tako bilo dobro da preko dana kad ima previse svjetla a nama treba mrak da mozemo da upalimo mrakulju – Spiro Spula (mladji vjerovatno nemaju pojma o kome je rijec)

    • Dejan Buranji

      veljača 10, 2017 kod 7:26 pm

      Treba neki uređaj koji bi privlačio i upijao fotone.

  20. Egon Kirasić

    veljača 10, 2017 kod 4:46 pm

    koliko god napuhnuto zvucalo, od kad su pocele fore sa usporavanjem svijetlosti na razine tipa 20m/s pojavio se i efekt skladistenja reda velicine manje od milisec sta dovodi do nejednakosti brzine dolaska ‘mraka’ od trenutka prestanka izbacivanja fotona od izvora svijetlosti.

  21. Anton Šarić

    veljača 10, 2017 kod 4:53 pm

    znate li*

  22. Mladen Prika Pogorilić

    veljača 10, 2017 kod 4:53 pm

    Nema brzinu.

  23. Marko Taxi

    veljača 10, 2017 kod 5:06 pm

    Danijela GundićexTomičić

  24. Nebojša Pongračić

    veljača 10, 2017 kod 6:18 pm

    Smrt putuje brzinom mraka jer je mrak uvijek tamo prije svjetlosti 🙂

  25. Damir Zuljevic

    veljača 10, 2017 kod 6:36 pm

    Mrak ne postoji. To je izmisljeni ilustrativni pojam jer mrak je nedostatak svjetlosti. Kao sto je mrznja nedostatak ljubavi. O:-)

    • Dino Alberini

      veljača 10, 2017 kod 7:36 pm

      Za mrak je istina. Mržnja je nešto drugo, to je kao da kažeš da je smrad odsutnost mirisa. A nije.

    • Damir Zuljevic

      veljača 10, 2017 kod 8:36 pm

      Nije istina. Smrad je uzrokovan razlicitim kemikalijama i bakterijama koje ispustaju razlicite kemikalije. Mrznja je potpuno odsustvo ili nedostatak ljubavi. Negdje sam slucajno naletio na clanak koji govori da mrznja moze a i ne mora biti uzrokovana, ali da je potpuni nedostatak ljubavi. Nisam psiholog, niti teolog pa se ne mogu praviti prepametan na tom podrucju, ali mrznja je 100% nedostatak ljubavi. Ta cinjenica ipak stoji…

    • Anđelo Jay Radić

      veljača 10, 2017 kod 9:48 pm

      Krivo, suprotno od ljubavi je indiferentnost, apatija.
      Mržnja je ista emocija samo sa negativnim nabojem, suprotno je 0 emocija.

    • Denis Erceg

      veljača 10, 2017 kod 9:58 pm

      Anđelo Jay Radić sorry, ali od plusa (ljubavi), – (mržnja) je suprotnost…a nije 0 (indiferentnost)

    • Mickey Torlic

      veljača 10, 2017 kod 10:02 pm

      de sta diplite.. Kad vam jaran Prdne dobijete Smrad i padne vam mrak na oci i kad dodjete sebi mrzite jarana … 😀 Ja bi reko da je to kruzni tok i mrak je brz 😉

    • Anđelo Jay Radić

      veljača 10, 2017 kod 10:06 pm

      Denis Erceg definicija ljubavi: “strong affection for another arising out of kinship or personal ties”
      Indiferencija je “i don’t give a fuck”
      Šta je suprotno od materije? Antimaterija.
      Suprotno od nečega je ništa.

    • Goran Lovrinov

      veljača 11, 2017 kod 3:44 pm

      mozda je svijetlo samo nedostatak mraka

  26. Bojan Farago

    veljača 10, 2017 kod 6:55 pm

    isto toliko samo unazad mjerimo

  27. Ivana Kovač

    veljača 10, 2017 kod 7:34 pm

    Brzina kauzalnosti u svemiru ne može biti veća od brzine svjetlosti. Tako ni brzina kojom se propagira informacija o nestanku svjetla.

  28. Damir Kadić

    veljača 10, 2017 kod 7:40 pm

    Ista ? JEdno je ovisno o drugome

  29. Munir Husicic

    veljača 10, 2017 kod 9:38 pm

    Definitivno nije veca od brzine kojom vi gluposti objavljujete.
    A u teoriji brzina mraka je veca nego svjetlosti,koliko god svjetlost brzo putovala mrak je ispred svjetlosti.

  30. Branko Korajlija

    veljača 11, 2017 kod 1:22 am

    ma ista , mrak je nevidljiva svjetlost

  31. Marino Gluhaković

    veljača 11, 2017 kod 8:21 am

    Mrakača je još brža … Ha ha ha 🙂

  32. Vladimir Belobrajdić

    veljača 11, 2017 kod 6:04 pm

    Brzina razvoja hrvatskog gospodarstva
    ?

Ostavi komentar

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *

Više u Fizika

Popularno

Advertisement

Pratite nas na Fejsu

Na Vrh