Connect with us

Znanost

Klima

Koliko bi koštao zaštitni plašt oko Zemlje?


Analiza troškova za tehnologije potrebne za prijevoz materijala u stratosferu kako bi se smanjila količina Sunčeve svjetlosti koja dolazi na Zemlju, a čime bi se smanjili i učinci globalnih klimatskih promjena, pokazala je da je to moguće učiniti po pristupačnoj cijeni.
Kako pokazuje rad objavljen u časopisu Environmental Research Letters, osnovna tehnologija koja trenutno postoji mogla bi se sastaviti i primijeniti po cijeni manjoj od 5 milijardi dolara godišnje.

Danas se procjenjuje da će trošak smanjenja emisije ugljičnog dioksida biti između 0,2 i 2,5% BDP-a u 2030. godini, što je otprilike jednako iznosu od 200 milijardi do dva trilijuna dolara.

Po svemu sudeći, čini se da upravljanje Sunčevim zračenjem (SRM) izaziva učinke slične onima koji su zamijećeni nakon vulkanskih erupcija. Međutim, autori navode da to nije poželjna strategija i da bi takav zahtjev mogao biti donesen nakon temeljitog proučavanja posljedica, rizika i troškova povezanih s tim pitanjima.

Autori upozoravaju da smanjenje Sunčevog svjetla ne utječe na smanjenje koncentracija emisija stakleničkih plinova u atmosferi niti izaziva povećanje kiselosti sadržaja oceana.
Napominju da su druga istraživanja pokazala da učinci upravljanja Sunčevim zračenjem nisu jedinstveni za cijeli svijet i da će u različitim zemljama izazvati različite temperaturne promjene kao i promjene u režimu oborina.

Koautor studije, profesor Jay Apt, govori: “Pri izradi ekonomskih analiza nekoliko vrsta geoinženjeringa ili upravljanja klimatskim promjenama, važno je da se naprave analize troškova SRM. Još se uvijek osporava izvedivost osnovnog sustava upravljanja Sunčevim zračenjem (SRM) s dostupnom današnjom tehnologijom, a u vezi toga neki su analitičari i političari zabrinuti i zbog mogućeg jednostranog djelovanja.”

U ovom su istraživanju znanstvenici s američkih sveučilišta Harvard i Carnegie Mellon izvršili analizu inženjerskih troškova šest sustava sposobnih za isporuku jednog milijuna tona materijala do visine od 18 km. To su postojeći zrakoplovi, novi zrakoplovi dizajnirani za letove na visinama do 30 km, novi hibridni cepelini, rakete, topovi i ovješene cijevi za transport plina ili posebne smjese radi širenja čestica u atmosferu.
Na temelju postojećih istraživanja sustava upravljanja Sunčevim zračenjem istraživači su izveli svoje analize troškova za sustave koji bi mogli isporučiti oko jednog milijuna tona aerosola godišnje, na visini između 18 i 25 km, a između geografske širine u rasponu od 30° sjeverno i 30° južno.

Studija je zaključila da bi korištenje zrakoplova bilo lako izvedivo i unutar sadašnjih mogućnosti zrakoplovne industrije. Kao najjeftinija opcija pokazao se razvoj novih, specijaliziranih zrakoplova, čiji bi troškovi bili od jedne do dvije milijarde dolara godišnje. Postojeći zrakoplovi bili bi skuplji jer oni nisu prilagođeni za let na takvim visinama pa bi na njima bilo potrebno uraditi značajne i skupe preinake.

Pokazalo se da bi topovi i rakete bili sposobni za isporuku materijala na velikim visinama, ali su zbog nemogućnosti njihovog ponovnog korištenja troškovi povezani s tim tehnologijama mnogo veći od onih za avione i druge letjelice.
Iako su u ovom trenutku isključivo teoretski koncept, velike plinske cijevi koje se dižu do 20 km u nebo, pri čemu su ovješene o plutajuće platforme punjene helijem, ponudit će najniži ponavljajući trošak po kilogramu isporučenih čestica. Međutim, troškovi za istraživanja i pronalazak materijala za izradu i razvoj cijevi te za njihovo testiranje kako bi se osigurala sigurnost bit će visoki, a cijeli je sustav u velikoj mjeri neizvjestan.

Profesor Apt je dodao: “Nadamo se da će naše istraživanje pomoći drugim znanstvenicima da potraže više novih metoda za raspršivanje čestica i pomoći im da istraže metode s povećanom učinkovitosti i smanjenim rizikom za okoliš.”
Istraživači su jasno naznačili da oni u svom radu nisu pokušavali riješiti probleme znanosti o aerosolima u stratosferi, kao ni pitanja o rizicima, učinkovitosti ili upravljanju ovim tehnologijama čiji se troškovi trebaju dodati ovom geoinženjeringu i upravljanju solarnim zračenjem.

Kao magistar informacijske znanosti, iz profesionalnih razloga posebno prati razvoj kako gospodarskih i znanstvenih prilika u zemlji i svijetu, tako i općih kulturnih i drugih događanja poput razvoja tehnologije i njezinog utjecaja na društvo.

8 komentara

8 Comments

  1. Ivana Segvic

    rujan 22, 2012 kod 6:21 pm

    ma ko tu koga

  2. Mladen Rihtarec

    rujan 22, 2012 kod 7:17 pm

    svašta, nekad sam mislio da su naučenjaci pametni ljudi no već dosta dugo znam da je to hrpa budala, kojima je jedino bitna slava a o nuspojavama ne vole razmišljati, zato i živimo u ovakvom svijetu.

  3. Juraj Raković

    rujan 22, 2012 kod 7:31 pm

    Ja sam za to da se postavi deset emitera štitova i polja sile. Pa kad Klingonci dođu da imamo bar neku zaštitu.

  4. Istvan Kuzman

    rujan 22, 2012 kod 8:40 pm

    tu na zemju i da hoce netko doci nema teorije radi otpada sto ostavljamo u svemiru a obilaznice nema

  5. Sanjin Biškup

    rujan 22, 2012 kod 9:19 pm

    200 eura je zaštitni plašt. I da treba zaobilaznicu definitivno napraviti jer je gužva tokom sezone. Zbog smeća

  6. Brigita Brezovčan Vučković

    rujan 23, 2012 kod 12:00 am

    Glupost stoljeća,ma ne što ja to pričam pa to je glupost tisučljeća!

  7. Antun Popčević

    rujan 23, 2012 kod 6:34 am

    koštao bi manje nego naši politčari potroše za jedan dan

  8. 2izvora

    rujan 24, 2012 kod 11:23 am

    To je formula (M= -0+)u stroju koja daje slobodni izvor snage, moze zamjeniti nuklearke fosilna i ne-fosilna goriva, i moze iskorijeniti glad u svijetu.
    Stroj nikad ne prestaje raditi tako sve dok ima i postoji
    gravitacijska sila u nasoj planeti zemlji.
    Tu formulu ima dana predsjednik Ivo Josipovic potrazite
    tu formulu u pantovcaku.

Ostavi komentar

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *

Više u Klima

Popularno

Advertisement
Advertisement

Pratite nas na Fejsu

Na Vrh