Istraživanja provedena na ovu temu govore nam da nam je rukovanje jako važno. Povezano je s prvim dojmom koji stječemo o nekoj osobi i tu se ne radi se o nekakvom izmišljenom načinu na koji vas ljudi prosuđuju – vaš stisak ruke je stvarni odraz određenih osobina vaše ličnosti. Istraživanja pokazuju da je ovaj način predstavljanja samih sebe važniji ženama nego muškarcima.
Svako iz vlastitog iskustva zna da ljude prosuđujemo prema tome na kakav se način rukuju. To je jedan od načina na koji ljudi pozdravljaju jedni druge na ulici i potpuno je različit od uobičajenog verbalnog pozdrava jer uključuje dodir ruke i uspostavljanje fizičkog kontakta. Ponekad ne mora značiti ništa, poput situacije gdje se predstavljate nekoj skupini ljudi. Ako ste primjerice političar, može vam se dogoditi da se u roku nekoliko minuta rukujete sa stotinama ljudi, iz jednostavnog razloga jer se ljudi žele povezati s vama. Ali postoje trenuci kad ritual vašeg osobnog upoznavanja prethodi nekom važnom poslu koji tek treba uslijediti. To bi moglo biti neko natjecanje, važan intervju ili upoznavanje s nečijim roditeljima. Rukovanje je važan uvodni ritual u različite socijalne kontakte, a istraživanja ukazuju da način na koji se netko rukuje može imati važnu ulogu.
Postoje brojne studije koje se bave dinamikom rukovanja , a najvažnija je ona koju je 2000. godine u časopisu Journal of Personality and Social Psychology objavio psiholog sa Sveučilišta Alabama, William F. Chaplin.
Ispitanici su predstavljeni “sucima” s kojima su se rukovali. Nakon pozdravljanja, ispitanici su morali ispuniti testove osobnosti kojima se omogućila neovisna procjena o tom da li na način na koji se rukuju utječu na stvarne razlike u osobnosti ispitanika. Prije nego su se upustili u procjene načina rukovanja, “suci” su bili obučavani i vježbali su mjesec dana kako bi bili u stanju razlikovati karakteristike rukovanja: sveobuhvatnost stiska, temperatura, suhoća, snaga, trajanje, energija, tekstura i kontakt očima. U normalnim situacijama sigurno vas nitko neće procjenjivati prema svim ovim faktorima, ali dobro je primijetiti koje sve varijable mogu igrati ulogu dok se s nekim rukujemo.
Osim što su procjenjivali kvalitetu stiska, “suci” su morali dati svoju procjenu osobnosti ispitanika koji su im se predstavili. Ispostavilo se da “suci”, iako su ocjenjivali čitav skup osobina ličnosti, nisu bili u stanju jasno razdvojiti svaku od ovih osobina. Mogli su donijeti samo opću, a ne specifičnu sliku o osobi s kojom se rukuju. Pouzdano su mogli govoriti samo o tom je li osoba s kojom su se rukovali ostavila dobar ili loš utisak.
To također ukazuje na to da su karakteristike rukovanja (energija, trajanje, kontakt očima, itd.) u međusobno bliskoj povezanosti. Drugim riječima, ljudi ne sude o rukovanju procjenjujući svaki faktor posebno. Umjesto toga svi ovi faktori sažimaju se u jednom općem faktoru koji se najbolje opisuje kao “srdačan stisak ruke”. Suci su nakon mjesec dana “obuke”u procjeni načina rukovanja mogli dobro razlikovati one koji su imali takav stisak od onih čiji je stisak ruke ostavio ili dobar ili loš dojam.
Kako se “srdačan stisak ” odnosi prema mjerenjima ostalih faktora osobnosti? Znanstvenici su ustanovili da je povezan s dva faktora : otvorenošću prema novim iskustvima i ekstrovertiranošću. Oni koji su imali “slabiji stisak” imali su i visok broj bodova na mjerenjima emocionalne nestabilnosti (što znači da su skloniji anksioznosti). Drugim riječima, iz vašeg rukovanja ljudi mogu zaključiti jeste li sramežljivi i tjeskobni ili ste možda otvoreni, društveni i s pozitivnim stavom. Očito je o čemu se ovdje radi: ljudi na osnovu načina na koje se rukujete stječu o vama dojmove koji su zapravo odraz vaše osobnosti.
Autori su iznijeli neke zanimljivosti vezane uz “prvi dojam”: žene koje su imale “srdačan stisak” najčešće su opisivane kao otvorenije i ostavljale su bolji dojam. Nekad se međutim mislilo da su žene koje se predstavljaju kao društvene i samouvjerene, zapravo napadne i agresivne i zbog toga su bile izložene osudi. Ono što je ovo istraživanje pokazalo jest da je, bar što se tiče rukovanja, znatno promijenjen pogled na žene i nitko više ne podcjenjuje njihovu snagu i samouvjerenost. Kod muškaraca ovo ne dolazi toliko do izražaja. Drugim riječima, žene imaju više dobrobiti od svog “srdačnog stiska” i on im je važniji nego muškarcima. Ali i za jedne i druge važi činjenica da slabašan stisak ruke kod rukovanja vodi ka manje ugodnom dojmu koji stječemo o nekom. I muškarci žene obraćaju pažnju na to kakav dojam netko ostavlja pri rukovanju. Ljudi o vama sude i procjenjuju vašu osobnost i karakter u trenutku dodira.
Iako je način rukovanja donekle pravi odraz vaše stvarne ličnosti, on može biti i vještina koju se može uvježbati i prakticirati. Ako se sjetite “sudaca” koji su mjesec dana radili na tom kako primiti rukovanje, shvatit ćete da prije nekog važnog sastanka možda možete poraditi na svom rukovanju i usavršiti ga.
Izvor: EverydayPsychology
