Američki znanstvenici su otkrili tajnu kockastog izmeta koju skrivaju vombati.
Ovi simpatični australski tobolčari imaju jedno jedinstveno svojstvo u životinjskom carstvu koje je dugo intrigiralo zoologe i biologe. Lokalno stanovništvo se tako dosjetilo da od njihovog neobičnog izmeta izrađuje originalne suvenire. Konkretno, radi se o papiru, zato što je izmet ovog koalinog rođaka bogat vlaknima. Turisti su, čini se, oduševljeni.
Što se samog oblika izmeta tiče, “kockice” su misterij koji se oduvijek djelomično pripisivao nizu značajki.
Neobična probava
Izuzetno spor metabolizam, dugački probavni trakt i debelo crijevo, odnosno dug proces probavljanja hrane koji traje 14-18 dana. Sve su to razlozi kojima se pokušavalo objasniti ovu neuobičajenu karakteristiku izmeta koju imaju vombati.
Dosad se znalo kako se u tom razdoblju hrana u probavnom traktu potpuno razgradi i dehidrira. Izmet zato postaje suh i pretvara se u kockice. Ovaj se put u istraživanje uključila i grupa znanstvenika s Tehnološkog instituta u Georgiji. Oni se bave hidrodinamikom fluida.
Jedna od njih, Patricia Yang rekla je da je, vidjevši informacije isprva pomislila da se netko šali. “Nikad dosad nisam vidjela ništa slično. Vidjela sam fotografije kockastog izmeta, no i dalje sam bila skeptična pa sam se odlučila sama uvjeriti u postojanje ovog fenomena”, rekla je.
“Kad smo kolega David Hu i ja otvorili utrobu vombata to je bilo poput otvaranja božićnog poklona”, tvrdi Yang. Uz nju su u ispitivanju fenomena sudjelovali biolozi i mehanički inženjeri.
Suša?
Ustanovili su kako se izmet pretvara u kockice tek u posljednjih 8% crijeva.
“Premda im je debelo crijevo jako elastično, posljednjih 8% stijenki je nešto kruće, što rezultira oštrim rubovima samog izmeta”, pojasnila je Yang. Rezultate istraživanja je predstavila u Atlanti na godišnjem sastanku Američkog društva fizičara.
Ipak, s Yang i njezinim kolegama se ne slaže stručnjak za vombate sa Sveučilišta u Adelaideu, Mike Swinbourne. On je za medije poručio kako je spomenuti fenomen posljedica sušnog staništa.
“Kako bi preživjele u iznimno sušnom staništu, te životinje moraju iskoristiti i najmanju kapljicu tekućine iz organizma”, smatra Swinbourne.