Što rade divlje životinje kad se razbole? Za razliku od domaćih životinja, one koje žive u divljini nemaju pristup nizu tretmana koje domaćim životinjama omogućuju njihovi vlasnici i veterinari. Znaju li se divlje životinje same liječiti?
Sve veći broj znanstvenih dokaza ukazuje na to da životinje zaista imaju znanje o prirodnoj medicini. Zapravo, one imaju pristup najvećoj svjetskoj ljekarni: prirodi samoj. Zoolozi i botaničari su tek na početku razumijevanja načina na koji divlje životinje koriste biljke u svrhu preventive i liječenja.
Znanost u nastajanju, zoofarmakognozija, proučava kako životinje koriste lišće, korijenje, sjemenke i minerale za liječenje različitih vrsta bolesti. Tradicionalne kulture stotinama godina posjedovale su znanje o tome kako se životinje same liječe; do mnogih narodnih lijekova došlo se tako što su ljudi primjećivali koje biljke životinje koriste kad su bolesne.
Zoofarmakognozija se, međutim, znanstveno proučava tek posljednjih 40 godina. Biolozi koji su bili svjedoci toga da životinje koriste prehrambene namirnice koje nisu dio njihove uobičajene prehrane, shvatili su da se životinje samostalno liječe prirodnim lijekovima. Za vrijeme jednogodišnjeg praćenja trudne afričke slonice došlo je do važnih otkrića.
Slonica je za vrijeme svoje duge trudnoće zadržala svoje uobičajene prehrambene navike, međutim, kako se približavalo vrijeme okota, rutina se naglo mijenjala. U visokom stupnju trudnoće slonica je krenula u potragu za grmom koji je rastao 17 km od njezinog uobičajenog izvora hrane. Slonica je žvakala i gutala koru i lišće tog grma i nekoliko dana kasnije je okotila. Izgleda da je slonica tražila ovu određenu biljku kako bi pospješila svoje trudove. Istu biljku (iz porodice Borage) koriste kenijske žene, koje ju kuhaju u svrhu poticanja trudova.
Ne samo da životinje točno znaju koju biljku trebaju, već znaju i koji određeni dio biljke koristiti i na koji način konzumirati. Čimpanze u Tanzaniji promatrane su kako uzimaju biljke na različite načine. Grm Aspilie ima bodljikave listove koje čimpanze pažljivo preklope, a zatim svitak, prije nego ga čitavog progutaju, kotrljaju oko usta. Bodljikavo lišće odstranjuje parazitske crve iz njihovog probavnog sistema. Iste čimpanze gule koru stabljike i jedu jezgru biljke Vernonia (poznate i kao “gorki list”). Biokemijsko ispitivanje jezgre Vernonie pokazalo je da ona ima anti-parazitna i anti-mikrobna svojstva. I Vernoniu i Aspiliu u narodnoj medicini Tanzanije koriste za suzbijanje groznice i želučanih poremećaja.
Jedu ih samo čimpanze koje su bolesne. Dok žvaču jezgru Vernonie često prave grimase što očituje da to ne rade iz zabave – zdrave životinje ne privlači gorak okus.
Divlje životinje potražit će lijek isključivo u slučaju potrebe. Znanstvenici koji su proučavali pavijane na slapovima Awash u Etiopiji primijetili su da, iako Balanitesa aegyptiaca (pustinjska datulja) raste svugdje u okolini vodopada, samo pavijani koji žive ispod vodopada jedu sa stabla s plodom. Ovi pavijani bili su izloženi parazitskom crvu vodenog puža, a za plod pustinjske datulje zna se da tjera puževe. Pavijani koji žive iznad vodopada nisu bili u kontaktu s puževima i stoga nisu imali potrebu uzimati plodove u medicinske svrhe.
Mnoge životinje jedu minerale poput gline ili ugljena zbog njihovih ljekovitih svojstava. Colobus majmuni sa Zanzibara primijećeni su kako kradu i jedu ugljen na mjestima gdje ljudi pale vatre. Ugljen neutralizira toksične fenole koji nastaju tijekom njihove uobičajene konzumacije lišća badema i manga.
Za neke vrste južnoameričkih papagaja i za crvenu aru zna se da jedu tlo s visokim udjelom kaolina. Zbog sjemenja raznih voćki kojima se hrane, prehrana papiga sadrži toksine (čak i obična sjemenka jabuke sadrži cijanid). Kaolin ili bijela glina upija toksine i čisti ih iz probavnog sistema ptica te neutralizira djelovanje otrova. Kaolin se stoljećima u mnogim kulturama koristi kao sredstvo za gastrointestinalne smetnje.
Dakle, kako životinje znaju na koji se način trebaju same liječiti? Neki znanstvenici vjeruju da je evolucija životinjama dala urođenu sposobnost da odaberu ispravan biljni lijek. U smislu prirodne selekcije, životinje koje su u stanju pronaći ljekovite tvari u divljini imaju veću vjerojatnost preživljavanja. Ostala promatranja su pokazala da se osobito među primatima medicinske vještine uče od iskusnijih i znanje se prenosi. Odrasle ženke često su viđene kako tuku svoje potomke po ruci određenim lišćem ili stabljikama kao da im žele reći da tu određenu biljku ne smiju koristiti.
Divlje životinje ne oslanjaju se na sintetički proizvedene lijekove u liječenju svojih bolesti; lijekovi koji su im potrebni dostupni su im u njihovom prirodnom okruženju. Dok životinje u divljini instinktivno znaju kako se izliječiti, ljudi su zbog gubitka veze s prirodom ostali bez ovog znanja. Otkad se primijetilo da životinje vode brigu o vlastitom zdravlju, postavlja se bezbroj pitanja o načinu na koji pristupamo liječenju prirodnim lijekovima, ne samo kad se radi o nama, već i o našim kućnim ljubimcima te domaćim životinjama.
Izvor: Natural Wonder Pets
