Znanstveno istraživanje dovodi u pitanje općeprihvaćenu činjenicu da se DNK kod složenih organizama prenosi isključivo s roditelja na potomstvo pokazavši kako četvrtina kravljeg genoma potječe od gmazova.
Sveučilišta Adelaide i Flinders u suradnji s Muzejom južne Australije provedeno su istraživanje objavili u časopisu Proceedings of the National Academy of Sciences (PNAS) u SAD-u.
Voditelj projekta i upravitelj odjela Molekularne i biomedicinske znanosti na Sveučilištu Adelaide profesor David Adelson objašnjava kako su u istraživanju uspoređeni deseci sekvenci DNK od različitih životinjskih vrsta. Napominje da je već 80-ih zapaženo kako je dio DNK kod krava i zmija međusobno sličan s obzirom na jednu ponavljajuću sekvencu. Stoga su osnivači ovog projekta potražili taj niz u postojećim bazama podataka te dodatno sekvencirali, odnosno utvrdili redoslijed nukleotida u molekuli DNK kod životinjskih vrsta o kojima dotad nisu prikupljeni potrebni podaci.
Pronađena zajednička sekvenca poznata je kao Bov-B, a mehanizmom repliciranja podsjeća na retrotranspozone, genetske elemente s mogućnošću samostalnog repliciranja. Bov-B sekvenca samostalno vrši translaciju, odnosno sama se reže iz jednog dijela DNK i ugrađuje u drugi, te se samostalno umnožava.
Adelson ističe kako je važno razumjeti razliku između retrovirusa i retrotranspozona. Kod potonjih ne postoji način stvaranja zarazne čestice te je stoga nepoznato kako se retrotranspozoni prenose s jedne vrste na drugu. Smatra kako je moguće da se pričvrste na dio drugog virusa, no to je iznimno teško znanstveno dokazati, odnosno “uhvatiti na djelu.” Budući da postoje jasni dokazi o međusobnoj genetskoj sličnosti krpelja koji se hrane krvlju sisavaca i gmazova, postoji mogućnost da se Bov-B sekvenca prenosi i putem krpelja.
Posljednjih stotinjak milijuna godina priroda vrši prirodnu genetsku modifikaciju tako da miješa dijelove DNK između različitih životinjskih vrsta, kaže Adelson. Kao dokaz toj tvrdnji navodi dobivene rezultate koji pokazuju da je 25% kravljeg genoma nastalo isključivo zbog elementa prenesenog najvjerojatnije iz DNK gmazova.
Dobiveni nalazi kontradiktorni su tradicionalnom poimanju prenošenja gena na potomstvo.
Prema tom shvaćanju genetski se materijal prenosi vertikalno s roditelja na potomstvo ili pak u slučaju bakterija to se prenošenje može odvijati lateralno. Međutim, kao što i kod virusa HIV-a postoji “preskakanje” gena na ljude s ostalih primata, tako je moguće da i kod viših organizama, poput kralježnjaka i sisavaca, dolazi do horizontalnog prenošenja gena. Takvo prenošenje odvija se upravo putem retrotranspozona koji se zbog mogućnosti preskakanja s jedne vrste na drugu nazivaju i “genima skakačima,” tumači Adelson.
U svom idućem projektu planira provjeriti postoje li kod ljudi DNK sekvence koje vuku porijeklo od drugih vrsta. 50% ljudske DNK je repetititvno od čega se 10% odnosi na vrlo male ponavljajuće elemente, a ostatak na L1 elemente. Ti elementi slični su Boy-B sekvenci zbog mogućnosti samostalne translacije i transkripcije. Adelson namjerava ispitati mogu li i L1 elementi preskakati s jedne vrste na drugu.
Izvor: ABC News
