Kriza srednjih godina „pokosi“ milijune ljudi svake godine, najčešće bacivši ih u depresiju, tjerajući ih da propituju život i, naravno, nagoneći ih da kupuju automobile koje su prerasli prije trideset godina.
Sociolozi i psiholozi odavno proučavaju ovaj fenomen te su za njega pronašli razna objašnjenja koja se kreću od osjećaja žaljenja za prošlošću do financijskih poteškoća i neostvarenih očekivanja. No, dokazi prikupljeni na prilično neočekivanim mjestima, zoološkim vrtovima i utočištima za primate, sugeriraju da kriza srednjih godina možda ipak ima mnogo više veze s našim evolucijskim razvojem nego što smo to prije mislili.
Budući da znamo kako imamo mnogo toga zajedničkog s našim evolucijskim rođacima, znanstvenici su se upitali prolaze li i majmuni kroz teško životno razdoblje negdje na polovici njihovih života. Za potrebe istraživanja analizirali su ponašanje preko petsto primata (ponajviše čimpanzi i orangutana) iz Sjeverne Amerike, Australije i Azije. Ljudi koji su se brinuli o životinjama koje su sudjelovale u istraživanju, te znanstvenici i volonteri koji su također radili sa životinjama, odgovarali su na posebno koncipirani upitnik koji se sastojao od pitanja vezanih za svakodnevno ponašanje primata. Primjerice, morali su odgovarati na pitanje je li majmun kojeg su čuvali bio u posebno dobrom ili lošem raspoloženju u nekom konkretnom danu, kako je reagirao na neke specifične situacije i slično. Odgovori svih osoba uključenih u brigu oko svakog pojedinog majmuna su standardizirani i na temelju njih je donesena opća ocjena o njegovu psihofizičkom stanju.
Baš kao i kod ljudi, sveopće zadovoljstvo kod majmuna pratilo je oblik “U-krivulje” – stabilno opadanje dok ne stignu do najniže točke i zatim stabilan rast sve do smrti. U prosjeku, najnesretniji su bili majmuni s 31,9 godina starosti, što otprilike odgovara i srednjim godinama kod ove vrste. Baš kao i ljudi, čini se da i čimpanze i orangutani prolaze kroz neki oblik psihološke krize sredinom svojih života, budući da je njihovo zadovoljstvo u tim godinama daleko najniže.
Ova nevjerojatna sličnost sugerira kako se krizi srednjih godina može pristupiti i s evolucijskog aspekta. Nakon provedenog istraživanja, znanstvenici su predložili nekoliko potencijalnih mehanizama koji bi mogli objasniti psihološke probleme koje u sredini životnog vijeka osjećaju ljudi i majmuni. Prva teorija je da krizu srednjih godina uzrokuju promjene u mozgu koje su tijekom dugog procesa evolucije oblikovale ljude, ali i naše prve rođake. Druga teorija također uključuje promjene u mozgu, ali na nešto nižoj stepenici – za vrijeme životnog vijeka jedinke. Naša sposobnost da se nosimo s osjećajima (primjerice s osjećajem žaljenja za minulim vremenom) može se mijenjati kako starimo i to tako da se i naše emocije i naše sposobnosti nošenja s njima negdje po sredini života nalaze na najnižoj točki. I posljednje, moguće je kako su sreća i dugovječnost povezane varijable, odnosno kako će nesretni primati umirati češće nego sretni, pogotovo u kasnijem životnom razdoblju.
Autori istraživanja naglašavaju i kako socijalni i kulturni uvjeti također igraju značajnu ulogu pri učestalosti i oblicima krize srednjih godina te napominju kako se u budućnosti treba dodatno posvetiti razumijevanju odnosa među ovim pojavama. No, iako je utjecaj okoline na opći osjećaj zadovoljstva životom neupitan, rezultati ovog istraživanja ipak sugeriraju kako smo za psihološku krizu u četrdesetima, zajedno s drugim primatima, predodređeni evolucijom.
Upitnici poput onih koji su se koristili u ovom istraživanju često su predmetom stručne kritike, no u posljednjim godinama sva relevantna istraživanja pokazuju kako se subjektivne procjene psihofizičkih stanja životinja mogu smatrati pouzdanima i reprezentativnima ukoliko se provode u posebno kontroliranim uvjetima. U ovom slučaju, upitnike su ispunjavali različiti ljudi koji su imali redovne kontakte sa životinjama unatrag dvije godine. Pouzdanost mjerena usklađenošću odgovora bila je prilično visoka, što bi značilo da je većina sudionika u istraživanju na približno jednaki način procijenila psihičko stanje čimpanze ili orangutana s kojim su provodili vrijeme.
Iako postoje određena ograničenja ove studije, ipak se čini kako bi istraživanja koja obuhvaćaju više vrsta mogla biti prilično korisna pri razumijevanju odgovora na pitanje zašto se zadovoljstvo životom mijenja ovisno o stupnju starosti životinja i ljudi. Buduća istraživanja na čovjekolikim majmunima i drugim životinjama mogla bi nam tako znatno pripomoći pri razumijevanju činjenice zašto su četrdesete i pedesete tako teške za veliki broj ljudi, a moguće je kako će znanstvenici upravo preko ovakvih istraživanja pronaći i načine na koje bismo se što bolje nosili s ovim turobnim godinama naših života.
