Misterij o tome kako je najveći svjetski živući reptil – estuarijski krokodil – okupirao toliko puno otoka južnog Pacifika odvojenih velikim prostranstvom oceana unatoč tome što je loš plivač, konačno je riješila skupina australskih ekologa.
Svoje novo istraživanje objavili su za British Ecological Society u časopisu Journal of Animal Ecology, u kojem iznose da krokodili hvataju oceanske struje kako bi prešli velike površine otvorenog mora, na sličan način kao što surfer hvata val.
Estuarijski krokodil (Crocodylus porosus) je semiakvatični reptil, živi uglavnom u rijekama, mangrovima i ušćima. Njegov geografski raspon se proteže preko 10 000 km2 jugoistočnog Pacifika, od istoka Indije do Fidžija i od južne Kine do sjeverne Australije. Iako većinu svoga života provede u slanoj vodi, ne može ga se smatrati morskim reptilom kao što se npr. smatraju kornjače, jer se oslanja na kopno zbog hrane i vode.
Postoji mnogo anegdota o velikim krokodilima koji su viđeni daleko na moru, ali ovo je prvo istraživanje koje je dokazalo – pomoću podvodnih akustičnih privjesaka i satelitskog praćenja – da estuarijski krokodili hvataju površinske struje tijekom putovanja na duge udaljenosti, koje im omogućuju da putuju s jednog oceanskog otoka na drugi. Rezultati objašnjavaju zašto se unatoč zauzimanju takvog velikog prostora diversifikacija vrste estuarijskog krokodila nije dogodila.
Radeći u udaljenom Kennedy River u North Queenslandu, Australija, dr. Hamish Campbell sa University of Queensland i kolege iz Queensland Parka s Wildlife Service i Australia Zoo, markirali su 27 odraslih estuarijskih krokodila sa sonarnim odašiljačima te koristili podvodne prijamnike kako bi pratili svaki njihov pokret preko 12 mjeseci.
Tijekom tog perioda snimili su 1.2 milijuna paketa podataka i otkrili da su i mužjaci i ženke odraslih krokodila kretali na putovanja na duge udaljenosti, a redovito bi putovali više od 50 kilometara od područja svoga doma do ušća i dalje na otvoreno more. Podaci su pokazali da krokodili započinju svoja putovanja na duge udaljenosti uvijek unutar sat vremena od promjene plime, što im omogućava da idu sa strujom toka, te da mogu zaustaviti svoja putovanja izvlačenjem na obalu rijeke, kada se plima okrene protiv njih.
Ekipa, koja je kasnije uključila i Stevea Irwina (“lovca na krokodile”), također je ponovno analizirala arhivske podatke od nekoliko krokodila koji su satelitski praćeni dok su putovali oceanom. Preklapanjem krokodilskih kretanja s procjenama površinskih struja, otkrili su da krokodili koji plivaju oceanima također pokazuju sličnu strategiju u ponašanju kada su na moru. Jedan krokodil markiran satelitom – 3.84 metara dugačak mužjak – napustio je Kennedy River i putovao 590 km preko 25 dana dolje na zapadnu obalu poluotoka Cape York Peninsula određujući svoj put da se podudara sa sezonskim sustavom struja koji se razvija u zaljevu Carpentaria.
Drugi krokodil – 4.84 metra dugačak mužjak – putovao je više od 411 km u samo 20 dana od istočne obale Cape York Peninsula preko tjesnaca Torres do rijeke Wenlock na zapadnoj obali Cape York. Torresovi tjesnaci su zloglasni po jakim vodenim strujama i kada krokodil tamo stigne, struje se kreću u suprotnom smjeru od smjera njegova putovanja te on čeka u zaštićenoj uvali četiri dana i može proći kroz tjesnac samo kada struja promijeni smjer u korist njegova putovanja.
Prema dr. Campbell: “Estuarijski krokodil se javlja kao otočna populacija diljem Indijskog i Pacifičkog oceana, i zbog toga što su oni jedina vrsta živućih krokodila slanih voda koji postoje na ovom ogromnom prostoru, redovito miješanje između otočnih populacija najvjerojatnije postoji.
“Budući da su ti krokodili loši plivači, malo je vjerojatno da plivaju preko ogromnih površina oceana. Ali oni mogu preživjeti duže vrijeme u slanoj vodi, bez hrane i vode, tako da putuju samo kada su površinske struje povoljnije. Oni se tada morem mogu premještati s velikih udaljenosti. Ovo ne pomaže samo u objašnjavanju kako se estuarijski krokodil kreće između oceanskih otoka, već i pridonosi teoriji da su krokodili prešli velike morske prepreke tijekom svoje evolucijske prošlosti.”
Izvor: Wiley-Blackwell
