Jedna studija pokazuje da oni koji ne mijenjaju liječnika – žive dulje.
“Imali smo 9 različitih zemalja na 4 različita kontinenta – i to u raznim zdravstvenim sustavima. Zato mislimo kako se ne radi o utjecaju sredine ili kulture, nego je posrijedi ljudski faktor”, rekao je dr. Denis Pereira Gray kao voditelj istraživanja objavljenog u časopisu BMJ Open.
“Vjerujemo da to djeluje na dva načina. Pacijenti razgovaraju s liječnicima koje poznaju i kojima vjeruju čak i kad se radi o neugodnim pitanjima. A liječnik također ima bolje informacije i može prilagoditi savjete koji daje određenom pacijentu.”
Ranije studije su pokazale da su pacijenti zadovoljniji kad dugo vremena odlaze istom liječniku opće prakse i takav kontinuitet zdravstvene skrbi vodi do veće vjerojatnosti da onda i slijede upute liječnika te manje vjerojatnosti da završe u bolnici.
Kako bi istražili utječe li kontinuitet zdravstvene skrbi na stopu smrtnosti znanstvenici su proučili 22 studije koje su obuhvatile liječnike opće prakse i specijaliste.
U 18 studija je otkriveno da je dulji kontinuitet zdravstvene skrbi bio vezan s nižim mortalitetom, dok u 3 studije nije pronađena nikakva veza. U jednoj je studiji, temeljenoj na broju zahtjeva za isplatom osiguranja, utvrđeno kako dulji kontinuitet prati veća smrtnost.
U istoj studiji su podaci dobiveni od pacijenata pokazali da je dulji kontinuitet bio povezan ipak s nižim stopama smrtnosti. To ističe interpersonalni odnos liječnika i pacijenta, a izračuni temeljem predanih zahtjeva za odštetom daju samo odnos broja kontakta s liječnikom i smrtnosti, dok ne mjere izravno kvalitetu odnosa.
S obzirom na velike varijacije u studijama nije bilo moguće podatke kombinirati kako bi se kvantificirao ukupni učinak navedenog kontinuiteta na mortalitet.
Dr. Gray ističe kako se dosad pitanje kontinuiteta zdravstvene skrbi promatralo kao na pitanje komoditeta, a ne kao na zdravstveno pitanje. Sada se pokazuje da se radi o zdravstvenom pitanju.
Posjećivati istog liječnika je u nekim zemljama teže, primjerice u nacionaliziranim zdravstvenim sustavima. Tu ne postoji problem pristupa liječniku, nego problem do kojeg liječnika se može doći.
Rezultati ovog istraživanja govore kako bi zdravstveni sustavi svijeta trebali kao prioritet tretirati osiguravanje kontinuiteta zdravstvene skrbi, ističu autori.
