Logično razmišljanje i emotivne reakcije često se doživljavaju kao suprotna ili čak isključujuća stanja. Tako će, primjerice, izvršni direktor neke tvrtke zbog profita ili napretka vrlo lako donijeti odluku o zapošljavanju jeftine i potplaćene radne snaga ili o otpuštanju nekoliko stotina radnika, očito (svjesno ili nesvjesno) zanemarujući ljudski aspekt svojih odluka. Naravno, to će učiniti idealtipski hladnokrvni bezosjećajni kapitalist no, u stvarnosti, većina odabira zapravo predstavlja bitku za pronalaskom kompromisa između dvije teške odluke. Ova borba između razuma i emocija, piše portal Popsci, vrlo je vjerojatno zapisana duboko u našem mozgu.
Rezultati studije objavljene u časopisu NeuroImage sugeriraju kako ljudi koriste dvije različite neuronske„staze“, ovisno o tome pristupaju li nekom problemu s emotivnog (empatičkog) ili realno-analitičkog stajališta. Autori studije svoju teoriju uspoređuju sa slikom klackalice. Kad je vaš mozak usmjeren na empatičko razmišljanje, neuralna mreža koju koristite za analitičko razmišljanje postaje potisnuta i obrnuto.
Anthony Jack, profesor kognitivnih znanosti na Sveučilištu Case Western Reserve i glavni autor studije, čitavu stvar uspoređuje s optičkom iluzijom. Vi, primjerice, možete vidjeti patku ili zeca na određenoj slici, ali ih definitivno ne možete vidjeti istovremeno. Ova limitacija vidnog polja zbog kojeg i postoje optičke iluzije ovog tipa naziva se percepcijskim rivalstvom. Studija koju su proveli Jack i suradnici uzela je ideju percepcijskog rivalstva i primijenila je na način na koji mozak procesuira informacije. Zaključci do kojih su došli su definitivno zanimljivi – ljudi koriste različite neuralne mreže za empatičko-emocionalne i logičke/racionalne procese.
Studija se bazirala na magnetskim rezonancijama moždanih aktivnosti 45 studenata koji su bili suočeni s dvjema vrstama problema – jedni su se ticali određenih društvenih pitanja, a drugi problema iz području fizike. Magnetska rezonancija mozga jasno je pokazala kako studenti koriste različite dijelove mozga s obzirom na to s kakvim su problemom suočeni.
Ovi rezultati prilično su zanimljivi i, barem naizgled, dokazuju staru predrasudu kako razum i osjećaji jednostavno ne idu zajedno. No, znanstvenici koji su radili na projektu imali su na umu mnogo važnije stvari od pukog razbijanja (ili, u ovom slučaju, dokazivanja) mitova. Tako profesor Jack smatra kako je sljedeći veliki korak, sad kad znamo da ljudi korisne dvije različite neuronske mreže za suočavanje s različitim tipovima problema, pronalazak osjetljive granice između ova dva procesa. Jednom kad znanstvenici budu bolje razumjeli odnos između logike i empatije, razuma i osjećaja, vjerojatno će biti i korak bliže uspješnijem liječenju kompleksnih psihičkih poremećaja, poput depresije ili shizofrenije.
