Ako je suditi prema studiji provedenoj na Sveučilišta Bangor u Walesu, ljudi prekomjerne tjelesne težine uživaju u hrani manje od onih koji su zdrave težine.
Naime, ljudi zdrave težine uglavnom jedu onda kada su gladni i uživaju u jelu. Ljudi prekomjerne težine, pak, jedu kad osjete žudnju za nekom hranom iako nisu nužno gladni, a poslije toga tvrde da u hrani nisu naročito uživali.
Znanstvenici raspravljaju o tome je li to tako dijelom zbog toga što deblji ljudi svakim obrokom jedu više hrane, pokušavajući nadoknaditi osjećaj nezadovoljstva.
Sudionici studije su putem aplikacije na mobitelu bilježili kad osjećaju glad i koliko su zadovoljni poslije jela, na skali od 1 do 10. Znanstvenici su se iznenadili činjenicom što su pretili sudionici potrebu za hranom osjećali uglavnom isto kao i oni ljudi zdrave težine.
Obje grupe ispitanika su imali vrlo slične potrebe za jelom, tri puta dnevno, a duljina obroka im je trajala slično, osamnaest minuta. Ljudi prekomjerne težine definitivno nisu bili gladniji od ljudi zdrave težine.
Uočeno je ipak kako te različite grupe ljudi imaju drukčije navike uzimanja hrane i drukčiji odnos prema hrani. Ljudi zdrave težine jedu onda kada su gladni i poslije obroka su jako zadovoljni.
Jedan od autora spomenute studije dr. Hans Peter Kubis rekao je da je puno naših posezanja za hranom temeljeno je na nagrađivanju sebe, a ne zbog realnog osjećaja gladi.
Nedostatak zadovoljstva može svakako pridonijeti prejedanju i može se događati da se uzme veća količina hrane kako bi se nadomjestio nedostatak uživanja u hrani. Ljudima bi se moglo pomoći da smršave tako da veću pozornost trebaju usmjeriti na osjećaj zadovoljstva koji uslijedi nakon pojedenog obroka.
