Ljudi ponekad prilično neuspješno predviđaju svoju buduću sreću.
Novo istraživanje objavljeno u časopisu Psychological Science, glasilu Društva za psihološku znanosti, ukazuje da dio razloga za to leži u neprepoznavanju ključne uloge koju naša vlastita osobnost ima pri određivanju budućih emocionalnih reakcija.
Ovaj problem su zajednički istraživali psiholozi Jordi Quoidbach s University of Liege, Belgija i Elizabeth Dunn s University of British Columbia. Ustanovili su da prevladavajuće raspoloženje osobe, bilo ono vedro ili turobno,određuje doživljavanje sreće u budućnosti kod bilo kojeg događaja.
Također su pokazali da većina nas u razmišljanju o budućim događajima potpuno zanemaruje prirodu vlastite osobnosti te stoga krivo procjenjujemo svoje buduće osjećaje.
Quoidbach i Dunn su ovu pojavu nazvali “zanemarivanjem osobnosti “. Za njezino testiranje su iskoristili događaje povezane uz američke predsjedničke izbore iz 2008. Početkom listopada 2008. proveli su ispitivanje koje je obuhvatilo veliki broj Belgijanca.
Zadatak ispitanika je bio predvidjeti kako će se osjećati dan nakon američkih predsjedničkih izbora, ako pobijedi predsjednički kandidat Barack Obama, a kako ako pobjednik bude John McCain.
Dan nakon izbora ispitanici su izvijestili o svojim stvarnim osjećajima nakon objavljenih rezultata, a nakon toga su ispunili test ličnosti.
Većina sudionika studije je podržavala Obamu, tako da je većina predviđala osjećaj vlastite sreće uz njegovu pobjedu.
Pokazalo se da osobnosti sudionika nisu utjecale na njihov odabir favorita među kandidatima. Među Obaminim navijačima bilo je onih prirodno vedrih i onih uglavnom turobnih, međutim svi oni su očekivali isto, da će im pobjeda njihovog favorita donijeti veliko zadovoljstvo.
Dan nakon izbora stvarni osjećaji u ispitanika nisu bili podudarni, već su ovisili o njihovim osobnostima. Oni mrzovoljni nisu bili pretjerano sretni unatoč slavljeničkoj atmosferi.
U procjeni buduće sreće potpuno su zanemarili svoju osobnu depresivnost, koja ih je dovela do krivih procjena. Pozitivne osobe su u svojim predviđanjima bile uspješnije.
Njihovo prevladavajuće životno veselje im je u tome pomoglo, pa stoga oni dobro raspoloženi češće od onih sumornih raspoloženja dobro predviđaju, ali i doživljavaju svijet u ružičastom.
“Stoga bi za sve nas bilo korisno, prije nego li donesemo veću odluku, razmisliti o svojoj osobnosti i prisjetiti se kako najčešće reagiramo”, kaže Quoidbach. Uzmimo kao primjer planiranje odmora.
Ako ste po prirodi vedra osoba ne bi trebali trošiti mnogo novca i truda u pronalaženju savršenog mjesta za svoj odmor, jer ćete biti zadovoljni ma što odabrali.
Nasuprot tome, ako imate neveselu narav, vjerojatno je da ćete zažaliti zbog najmanje sitnice, stoga pažljivo planiranje svakog detalja putovanja može biti strategija za vašu buduću sreću.
“Nemojte se previše usredotočiti na događaj, vama je važnije da vodite računa o svojoj prirodi,” savjetuje Quoidbach.
