Povećano je zanimanje za neidentificirane leteće objekte (NLO) nakon što je Pentagon u svom izvješću iz 2021. godine otkrio anomalne objekte u američkom zračnom prostoru, nazvane neidentificirani zračni fenomeni (UAP). U 2023. godini, NASA je osnovala panel za istraživanje ovih izvješća i imenovala direktora za istraživanje UAP-a.
Nedavno osnovani ured Pentagona objavio je snimke tajanstvenih metalnih kugli. Posebno značajan je svjedočenje Davida Gruscha, bivšeg obavještajnog časnika, koji je pod prisegom pred američkim Kongresom izjavio da je intervjuirao oko 40 osoba uključenih u tajne programe vezane uz srušene NLO-e.
Postoji interes za pretragu neba u potrazi za vanzemaljskim, fizičkim objektima koji bi mogli otkriti jesmo li zaista sami u galaksiji. U našoj galaksiji, Mliječnom putu, postoji oko 40 milijardi potencijalno nastanjivih planeta veličine Zemlje.
Ljudska inovativnost omogućila nam je da dizajniramo i lansiramo sonde poput Voyagera i Pioneer, koje mogu dosegnuti najbliže zvijezde. Pokrenuli smo inicijative poput programa Breakthrough Starshot, koji ima za cilj dostići obližnju zvijezdu Alpha Centauri u samo nekoliko desetljeća kroz istraživanje inovativnih metoda pogona. Slanje sonde može biti ekonomičnije od slanja radijskih ili laserskih komunikacija ako nema hitnosti.
Ako ljudi mogu poslati sondu do druge zvijezde, zašto druga civilizacija ne bi mogla poslati sondu u naš Sunčev sustav? Takva sonda može doći do glavnog asteroidnog pojasa i pratiti asteroide.
Ili bi mogla doći do Zemlje, ulazeći u našu atmosferu. Ako se opazi, mogla bi biti označena kao “NLO”. Civilizacija sposobna za proizvodnju i slanje sondi mogla bi poslati milijune takvih uređaja u istraživačke misije diljem galaksije.
Neki mogu tvrditi da bi takve sonde mogle postojati samo ako se pridržavaju poznatih zakona fizike i inženjerstva. No, čovječanstvo je relativno mlada civilizacija, a naše znanje neprestano napreduje.
Iako su ljudi tisućama godina sanjali o letenju, samo je prošlo 120 godina od prvog motornog leta braće Wright. To je otprilike isto vrijeme kada je Albert Einstein objavio svoju teoriju posebne relativnosti.
Može li se zamisliti da civilizacija koja je stotinama tisuća godina starija od naše možda zna više o zakonima fizike ili je razvila dodatne inženjerske sposobnosti?
Ako bi civilizacija evoluirala u umjetnu inteligenciju (AI), mogla bi preživjeti milijune godina, što bi za nju značilo da promatranje susjednih zvijezda postaje tek ležerna šetnja.
Ipak, malo astronoma je impresionirano snimkama američke mornarice ili vladinim izvješćima o NLO-ima. Za potvrdu takvih tvrdnji potrebni su znatno bolji dokazi i podaci od onih koji su dosad predstavljeni.
U potrazi za NLO-ima, važno je istražiti jesu li izvanzemaljske sonde prisutne u blizini Zemlje i mogu li biti povezane s NLO fenomenima. Jedan od načina je analiza materijala iz potencijalno srušenih NLO-a, koristeći napredne tehnike za utvrđivanje njihovih egzotičnih ili jedinstvenih proizvodnih karakteristika.
No, pristup takvim egzotičnim uzorcima može biti izazovan, jer se govori da su u posjedu privatnih tvrtki. Predloženi zakon u Sjedinjenim Državama mogao bi zahtijevati da svi umjetni materijali od neljudskih inteligencija budu predani američkoj vladi.
U projektima koje vodim, tragamo za umjetnim neljudskim objektima promatrajući kratke svjetlosne bljeskove na noćnom nebu. Ovi bljeskovi se obično javljaju kada ravna, visoko reflektirajuća površina odbija sunčevu svjetlost. Međutim, oni mogu biti i rezultat umjetnog objekta koji emitira vlastitu svjetlost.
Takvi bljeskovi se ponekad ponavljaju i prate ravan put dok se objekt vrti u svemiru tijekom svoje orbite oko Zemlje. Stoga se sateliti često pojavljuju kao ponavljajući svjetlosni bljeskovi na slikama.
Povijesne fotografske ploče snimljene prije lansiranja Sputnika 1 1957. godine otkrile su devet izvora svjetlosti koji se pojavljuju i nestaju unutar jednog sata, što odudara od uobičajenih astronomskih objašnjenja. Ponekad su ti prolazni izvori svjetlosti čak i poravnati, slično kao kad dolaze od pokretnih objekata.
Nedavno otkriće prikazuje tri sjajne zvijezde na fotografiji snimljenoj 19. srpnja 1952., istovremeno s poznatim Washingtonskim NLO preletima. Te tri zvijezde nikada više nisu viđene.
Potraga za izvanzemaljskim sondama na suvremenom noćnom nebu predstavlja ozbiljan izazov, ali je neophodna. Novi istraživački program ExoProbe traga za kratkim svjetlosnim bljeskovima od potencijalnih vanzemaljskih objekata koristeći više teleskopa.
Da bi se potvrdila autentičnost svakog svjetlosnog bljeska, nužno je da ga promatraju najmanje dva teleskopa smještena stotinama kilometara jedan od drugoga. Kada objekt unutar Sunčevog sustava uzrokuje svjetlosni bljesak, ovi teleskopi omogućavaju mjerenje paralakse – prividne promjene položaja objekta kada se promatra s dvije različite točke – što zauzvrat omogućava izračun udaljenosti do objekta.
Projekt ExoProbe koristi specifične metode za filtriranje svjetlosnih bljeskova uzrokovanih milijunima fragmenata svemirskog otpada i tisućama satelita koji prekrivaju nebo. Uključivanjem teleskopa koji u realnom vremenu snima spektre (distribucije valnih duljina svjetlosti) objekata u širokom polju, moguće je analizirati prolazne pojave prije nego što nestanu u svemiru.
Dodatno, povećanje broja teleskopa poboljšava točnost mjerenja paralakse i određivanje stvarne trodimenzionalne lokacije objekta. Krajnji cilj je identificirati svaki potencijalni izvanzemaljski objekt i, ako je moguće, vratiti ga na Zemlju radi detaljnijeg proučavanja.
Nakon otprilike 60 godina potrage za izvanzemaljskim civilizacijama putem radijskih frekvencija, bez ijednog pronađenog kandidata, postalo je jasno da je vrijeme za istraživanje novih pristupa. To znači da se pažnja sada može usmjeriti bliže našem domu, Zemlji. Bez obzira na krajnji ishod, ova potraga svakako predstavlja odavanje počasti našoj neutaživoj ljudskoj znatiželji.
