Od svih antropoloških nalaza 20. stoljeća dva se posebno ističu: otkriće Lucy (australopithecus afarensis) i otkriće Ardi (ardipithecus ramidus). Međusobna povezanost ovih dvaju kostura pomoću teorije „karika koja nedostaje“ dali su nam uvid u razvoj naše evolucije. Dok je Lucy stvorila teoriju, Ardi ju je opovrgnula.
Teorija karike koja nedostaje kaže da su ljudi i čimpanze dijelili istog pretka. U određenoj točki vremena postojao je majmunoliki primat koji je s vremenom evoluirao u dvije različite vrste: pretka modernih čimpanza i pretka ljudi. Kako je izgledao taj primat bila je misterija. Vladalo je mišljenje kako će, jednom kada se pronađe taj primat, ljudska evolucija biti mnogo jasnija.
Teorija “karike koja nedostaje” bila je široko prihvaćena u antropološkoj zajednici i to toliko da je imala utjecaja na svaki pronađeni fosil. Zbog ove teorije, svaki novootkriveni kostur hominida uspoređivao se s kosturom čimpanze ili s kosturom čovjeka, kako bi se utvrdilo koje mjesto u liniji evolucije taj fosil zauzima. Svi podaci prikupljeni od pronađenih hominida bili su istraživani prema ovoj usporedbi i zbog toga jako pristrani, pa tako i podaci dobiveni od Lucy. Kao rezultat, mnoge informacije dobivene od nje, s otkrićem Ardi, postala su pitanja.
Lucy je pronašao paleontolog Donald Johanson 1974. godine u znanstvenoj ekspediciji na Hadaru u sjevernoj Etiopiji. Sa svojim je suradnikom pronašao veliku kolekciju hominidnih kostiju. Nakon kratkog proučavanja shvatili su da imaju 40% kostura ženskog hominida. Kostura starog 3.5 milijuna godina, što ga je činilo najstarijim do tada pronađenim, te su ga nazvali Lucy (australopithecus afarensis).
Jedna od njenih glavnih karakteristika je bipedalnost (dvonožnost). Hominidi nisu oduvijek bili dvonožni, no još uvijek nije poznato kada su to točno postali. Unatoč tome što je hodala na dvije noge, drugi dijelovi poput stopala, ramena i kosti zdjelice pokazuju kako je imala i jako dobre vještine penjanja po drveću, iz čega se može zaključiti da je dvonožnost bila dosta mlada vještina.
Druga karakteristika je oblik lubanje koja je vrlo slična čimpanzama. Isto tako je i njezin mozak bio malen, spljošten i nerazvijen. Zbog tih je karakteristika Lucy prozvana dvonožnim primatom.
Bila je visoka 106 cm, dok su muški australopiteki bili nešto viši, što se može vidjeti iz drugih pronađenih primjeraka. Hranila se uglavnom korijenjem, bobicama, orasima, sjemenkama i vjerojatno kukcima i jajima ptica, što je zaključeno proučavanjem zubiju i snažne čeljusti. Živjeli su u grupama i zajedno prikupljali hranu te pokapali svoje mrtve, što potvrđuje zajednička grobnica koja sadrži 14 kostura.
Dok nam je Lucyino otkriće u sedamdesetima dalo mnogo informacija, devedesete su godine istraživačima dale novi kostur za proučavanje. Radi se o kosturu starom 4.4 milijuna godina koji pripada primatu ardipithecus ramidus (nadimkom Ardi). Ardi nam je pokazala kako smo bili u krivu prihvaćajući teoriju “karike koja nedostaje”.
U jednoj je točki ljudske evolucije postojao period za kojeg nitko nije znao do sada. Ardi ne nalikuje nijednom hominidu ikad pronađenom. Ona pokazuje više sličnosti sa primatima starijim i primitivnijim i od čimpanza i gorila.
Njen nožni palac je spljošten i raširen te vezan tetivama za kost, što joj je olakšavalo uspravno hodanje. Ova je osobina pronađena kod starijih primata koju su čimpanze i gorile izgubile. “Očito je kako posljednji zajednički predak sa čimpanzama nije izgledao ni kao majmun, ni kao čovjek, a ni kao neka smiješna mješavina između”, rekao je paleontolog Alan Walker. Otkriće Ardi potpuno je promijenilo način proučavanja fosila. Znanstvenici su shvatili da je potpuno pogrešan pristup uspoređivanje fosila sa majmunima.
1994. godine, tim istraživača kojeg je vodio paleontolog Tim White nalazio se u regiji Avaš u Etiopiji kada su otkrili Ardi i njenu obitelj. Kako su pronađene kosti i drugi fragmenti predmeta bili jako krhki, morali su ih vaditi komadić po komadić, što je odgodilo datum objave konkretnih nalaza za petnaest godina.
Ardi je bila visoka 119 cm i teška oko 50 kg. Živjela je u šumi s 36 članova svoje obitelji i hranila se voćem i orasima. Ovo je nalazište samo 75 kilometara udaljeno od mjesta gdje je pronađena Lucy.
Prema Ardinim stopalima, zdjelici, nogama i rukama zaključeno je kako je bila djelomično dvonožna i četveronožna. Penjala se po drveću pomoću sva četiri uda, dok je na zemlji hodala na dvije noge, vjerojatno šireći ruke kako bi održavala ravnotežu.
Ardi je pokazala istraživačima kako „karika koja nedostaje“ zapravo ne postoji. Iako su Ardi i Lucy odvojene milijun godina, postoje paralele među njima. Vrlo je vjerojatno i da su bile u rodu, gdje je Lucy s vremenom izgubila potrebu za penjanjem po drveću te postala dvonožac.
Oba kostura imaju veliki utjecaj na to kako danas gledamo na ljudsku evoluciju. Lucy je bitna jer dokazuje da su hominidi bili dvonožni prije 3 milijuna godina, dok je Ardi opovrgnula teoriju “karike koja nedostaje”.
