Selektivni mutizam je anksiozni poremećaj koji se javlja u dječjoj dobi. Osnovna mu je značajka da dijete u određenim socijalnim situacijama poput škole, vrtića, u nepoznatoj vršnjačkoj grupi, s nastavnikom ili odgojiteljem ne uspijeva govoriti. Istovremeno u obiteljskom okruženju poremećaj nije posebno izražen. Selektivni mutizam karakterizira paralizirajuća sramežljivost u situacijama kada dijete treba govoriti u javnosti. U tim prilikama dijete je zakočeno pa se ne izražava ni verbalno ni emotivno, te ostaje socijalno izolirano. Uzrok mutizma je anksioznost, a ne govorne smetnje. Mutizam nije posljedica teškoća ili kašnjenja u razvoju, kao što nema naznaka da je povezan s bilo kojim vidom zlostavljanja ili nebrige.
Sedmogodišnjem Lorcanu Dillonu, poremećaj je dijagnosticiran u predškolskoj dobi kada je pošao u vrtić. Osoblje dječje ustanove je zamijetilo da on, ni nakon duljeg razdoblja prilagodbe, ne razgovara ni s odraslima ni s vršnjacima. Istovremeno je u obitelji sa svojim najbližima uspijevao uspostaviti komunikaciju, ali nikad nije pokazivao znakove privrženosti i ljubavi.
U školi su za Lorcana nastupile velike poteškoće. Zakočen u govornoj i emotivnoj komunikaciji ne uspijeva ostvariti kontakt ni s učiteljima, ali ni s učenicima. Sve to nepovoljno djeluje na njegovo savladavanje školskog programa, ali i na njegovo raspoloženje.
U želji da olakša život svome sinu majka je dječaku kupila mačku. Dječak je ubrzo prigrlio životinju i u njoj našao svog prvog prijatelja. Uspio se emotivno otvoriti i vezati uz ljubimca. Tijekom proteklih dviju godina postali su nerazdvojni. Druženje s macom olakšalo je dječaku izražavanje emocija i donijelo sigurnost. Pozitivan pomak uskoro je postao uočljiv i u školi.
Sada nešto lakše komunicira s nepoznatim ljudima, a u školi ga je jedan od nastavnika uspio privoljeti da čita naglas. To je za njega pravo postignuće. Dječak i maca su uspostavili toplu povezanost. On prema njoj pokazuje fizičke znakove simpatije i ljubavi, što još uvijek ne uspijeva ni sa svojim najbližima. Maca velikom privrženošću odgovara na znakove njegove ljubavi i vidljivo uživa u druženju s dječakom.
Otprije je poznato da kućni ljubimci, posebno mačke, djeluju opuštajuće na ljude koji se njima bave. Kod djece zakočene u komunikaciji to može donijeti značajno poboljšanje. Kućni ljubimci povoljno djeluju i na tegobe djece sa specijalnim potrebama, autizmom i sličnim poremećajima.
Premda Lorcan razgovara s ukućanima, još uvijek teško iskazuje svoje emocije prema njima. U odnosu s macom je puno otvoreniji, svojim riječima i gestama s njom uspijeva dobro komunicirati. Za njega je to potpuno novo iskustvo.
Selektivni mutizam zahvaća jedno na tisuću djece. Oboljelom djetetu poremećaj znatno otežava život, ostavljajući osjećaj osamljenosti i smanjenog samopouzdanja. U ublažavanju psihičkih tegoba djeteta veliku pomoć može pružiti druženje s kućnim ljubimcima. Stvaranje psihičke i fizičke povezanosti s ljubimcem ublažava anksioznost i olakšava djetetu da učini sličan iskorak u komuniciranju s ljudima. Postepeno uklapanje u svijet vršnjaka i drugih ljudi koji ga okružuju oboljelom djetetu donosi olakšanje i čini život ugodnijim i potpunijim.
