Na Marsu se nećete spržiti. Iščitavanja s NASA-inog vozila Curiosity sugeriraju nam da je razina radioaktivnosti na Marsu gotovo jednaka onoj u niskoj zemljinoj orbiti gdje na internacionalnim svemirskim stanicama ljudi borave mjesecima. Mars će i dalje biti opasno mjesto zahvaljujući dugogodišnjem putovanju do njega i natrag.
Za razliku od Zemlje, Mars nema magnetosferu koja bi ga štitila od Sunčevog i galaktičkog zračenja. No, ima tanku atmosferu, a očitanja s dva instrumenta s Curiosityja sugeriraju da je to dostatno za određenu zaštitu.
“Ovo su prva mjerenja radijacije okoliša ikad napravljena na nekom drugom planetu osim Zemlje”, izjavio je član Curiosity tima na konferenciji za novinare održanoj 15. studenog. “Astronauti mogu živjeti u takvom okolišu.”
Meteorološka stanica s vozila bilježi na Marsu dokaze postojanja onog što zovemo termalnom plimom. Sunce zagrijava planeta na onoj strani koja je okrenuta njemu uzrokujući širenje atmosfere i njeno podizanje prema gore, što izaziva pad tlaka. Stvari se brzo izjednačavaju na drugoj strani tako da se atmosfera ispuhuje i postaje gušća.
Kako Mars rotira, nakupine zraka putuju “dnevnom” stranom, od istoka prema zapadu. Curiosity ove efekte osjeća kao promjene tlaka zraka za vrijeme trajanja Marsovog dana, izjavio je na konferenciji Claire Newman iz istraživačke skupine Ashima u Kaliforniji.
Radijacijski štit
U isto vrijeme monitor za mjerenje radijacije na Curiosityju zabilježio je dnevno spuštanje nabijenih čestica koje se poklapaju s povećanjem tlaka zraka koje dolazi s gušćom atmosferom. “Atmosfera djeluje kao radijacijski štit”, izjavio je Hassler.
Znanstvenici se ne usude dati precizno određenje dnevne doze radijacije koju bi ljudi mogli primiti na Marsu.
“To je otprilike ono što smo i predvidjeli”, izjavio je za New Scientist astrobiolog Lewis Dartnell s UCL-a.
Najveća prijetnja putnicima na Mars bit će izloženost kumulativnoj radijaciji tijekom dugog putovanja. NASA-ina su predviđanja da bi povratni put za Mars trajao, otprilike, tri godine. Tijekom tog vremena astronauti bi mogli primiti sedam puta veću dozu zračenja nego za vrijeme šestomjesečnog boravka na ISS-u.
Postavljanje granica
Izlaganje radijaciji povećava rizik od razvoja različitih vrsta raka pa se NASA morala pozabaviti granicama do kojih može ići ukupno izlaganje astronauta radijaciji tijekom njihovog radnog vijeka. Točno predviđanje rizika boravka na Marsu ključno je za razumijevanje ukupnih doza s kojima će se suočiti ljudske misije na Marsu i određivanje sigurnih granica, izjavio je Hassler.
Solarne baklje također bi mogle predstavljati problem. Na Zemlji, erupcije nabijenih čestica sa Sunca široko su raspršene djelovanjem magnetosfere. Mars ne uživa takvu zaštitu, ali, s obzirom na to da izvještaji o bakljama tek slijede, još je nejasno koliku zapravo zaštitu pruža tanka atmosfera.
Dartnell predlaže gradnju podzemnih baza ili misija kako bi se izbjegla površinska radijacija. Ili, ako bi astronauti bili upozoreni na vrijeme, mogli bi se smjestiti u zaštitna skloništa za vrijeme djelovanja solarnih baklji. No, glavni se problem postavlja u pitanju ima li potrebe uopće slati ljude tamo gdje su roboti već ostvarili određeni napredak.
“Astronaut ili geolog koji je znanstveno obrazovan, ima mozak, par ruku, nogu i očiju i naoružan je svojim alatom za iskopavanje, može više na površini Marsa napraviti do doručka nego što robot može napraviti za nekoliko tjedana”, rekao je Dartnell.
Izvor: NewScientist
