Oduvijek smo znali da meditacija, joga i Tai Chi mogu blagotvorno djelovati na stres, a sada imamo i službenu potvrdu za nešto mnogo više od toga. Najnovija studija pokazuje kako navedene aktivnosti mogu promijeniti čak molekularni odaziv DNA na stres, a koji može izazvati razne zdravstvene probleme.
Istraživanje jednog tima britanskih znanstvenika Sveučilišta Coventry Radboud, kojem je voditeljica bila hrvatska psihologinja Ivana Burić, pokazalo je da dotične vježbe mogu promijeniti ekspresije gena koje su povezane s lošim zdravljem te depresijom uzrokovanom stresom.
Nova studija je objavljena u časopisu Frontiers in Immunology, a prenijeli su ju svi relevantni svjetski mediji. Autori studije pišu kako postoje brojne potvrde učinkovitosti intervencija um-tijelo (MBIs) u zadaći poboljšanja fizičkog zdravlja, ali tome pridodaju i da molekularni mehanizmi koji uzrokuju te ishode još uvijek nisu detaljno istraženi.
Tim je zato u medicinskoj bazi istraživanja PubMed uspio pronaći i analizirati 18 objavljenih studija provedenih od godine 2005. do 2014. i to na 846 ispitanika. U njima su bili istraženi oni biološki efekti meditacije, joge, vježbi disanja, Tai Chija i Qi gonga. Rezultati te analize pokazali su da dotične nabrojane vježbe potiskuju ekspresiju gena i genskih puteva koji sudjeluju u onim upalnim procesima povezanima sa stresom.
U zaključku studije znanstveni tim ističe kako je analiza pokazala kako vježbe razine um-tijelo poništavaju promjene nastale u transkriptomu, tj. u setu RNA molekula povezanih sa stresom. Time u stvari suzbijaju učinak stresa na obrambeni sustav. Premda je većina gena pojedinačno iskazala manje efekte, generalno je moglo biti utvrđeno da su geni i putevi koji pospješuju upalne procese – bili potisnuti. Taj efekt je zabilježen u većini studija (81 posto) koje su usmjerile aktivnosti gena vezanih s upalnim procesima, kao i faktora NF-κB (koji zapravo kontrolira i djeluje u ulozi prekidača za ekspresiju gena za upalne procese).
Milijuni ljudi na svijetu već uživaju sve dobre učinke vježbi poput meditacije i joge, ne znajući zapravo da ti učinci počinju na molekularnoj razini te mijenjaju način kako se njihov genetski kod ponaša. „Još treba razumjeti kako te nabrojane tehnike djeluju s prehranom i tjelesnom aktivnošću“, rekla je Ivana Burić iz laboratorija Brain, Belief and Behaviour.
