Fotografkinja Rose Lynn Fisher provela je projekt pod nazivom „Topografija suza“. Uz pomoć moćnog mikroskopa dala nam je neočekivan pogled na strukturu ljudskih suza.
Photographer Rose-Lynn Fisher captures tears of grief, joy, laughter and irritation in extreme detail. Above: Tears of timeless reunion, photo © Rose-Lynn Fisher, courtesy of the artist and Craig Krull Gallery, Santa Monica, CA
Tears of change, photo © Rose-Lynn Fisher, courtesy of the artist and Craig Krull Gallery, Santa Monica, CA
Tears of ending and beginning, photo © Rose-Lynn Fisher, courtesy of the artist and Craig Krull Gallery, Santa Monica, CA
Tears of grief, photo © Rose-Lynn Fisher, courtesy of the artist and Craig Krull Gallery, Santa Monica, CA
„Započela sam projekt prije otprilike 5 godina, tijekom perioda obilatog suzama, usred vremena mnogih promjena i gubitaka – pa sam imala viška sirovog materijala“, započinje Fisher, koja je poznata po prethodnim projektima – poput mikroskopom fotografirane pčele ili fragmenta svoje vlastite kosti kuka koja je uklonjena tijekom operacije. Shvatila je da „sve što vidimo oko sebe samo je vrh ledenog brijega“, aludirajući time na velik broj vizualnih karakteristika koje ne opažamo golim okom. U jednom od takvih trenutaka promišljanja, pomislila je: „Kako bi izgledala suza?“
Uhvatila je jednu os svojih suza, osušila je i promotrila pod mikroskopom: „Što je bilo vrlo zanimljivo – suza je izgledala kao da odozgo, iz zrakoplova gledam na neki krajolik“, nastavlja Fisher. „S vremenom sam se počela pitati bi li se suza tuge razlikovala od suze sreće? I kako bi one izgledale u odnosu na suzu koja je izazvana isparavanjima iz luka dok ga sjeckamo.“
Ovo je razmišljanje završilo višegodišnjim fotografskim projektom u kojem je Fisher prikupila, osušila, istražila i fotografirala više od 100 suza – svojih i tuđih (čak i suzu novorođenčeta).
Znanstveno govoreći, suze dijelimo na tri tipa, s obzirom na uzroke koji ih izazivaju. Suze tuge i suze sreće su psihičke, emocionalne suze nastale zbog ekstremnih emocija, negativnih ili pozitivnih. Bazične suze neprestano se otpuštaju u malim količinama (otprilike 0,75 do 1,1 gr kroz 24 sata) kako bi rožnica bila vlažna. Refleksne suze izlučuju se kao odgovor na iritaciju, poput prašine, isparavanja luka i suzavca.
Sve suze sadrže određenu količinu bioloških supstanci (uključujući i ulja, antitijela i enzime) u slanoj vodi, no kako ih je Fisher vidjela – suze iz različitih kategorija imaju posebne molekule. Npr. emocionalne suze sadrže hormone na bazi proteina poput neurotransmitera leucine enkephalina, prirodnog sredstva za ublažavanje bolova koji se otpušta kad je tijelo izloženo stresu.
Strukture koje se vide ispod mikroskopa, većinom su kristalizirane soli, ali ako promijenimo uvjete pod kojim se suze suše, oni mogu dovesti do drastično različitih oblika i formacija. Prema tome, dvije emocionalne suze s istim kemijskim sastavom pod mikroskopom mogu biti jako različite. „Postoji mnogo varijabli koje utječu na krajnji izgled suze – kemijski sastav, viskoznost, način sušenja i količina isparavanja, te postavke mikroskopa“, kaže Fisher i nastavlja: „Nevjerojatno je kako su uzorci u prirodi tako slični, bez obzira na veličinu. Možeš pogledati uzorke erozije tla koja se odvijala preko tisuću godina, a one nekako jako sliče razgranatom uzorku osušene suze, koji je nastao u par trenutaka.“
Intenzivno proučavanje suza kroz ovako dugačak period naveo je Fisher da na suze gleda kao na nešto više od pukih slanih izlučevina koje lučimo u teškim emocionalnim trenucima. „Suze su medij našeg najprimitivnijeg jezika u trenucima neumitnih poput smrti ili osnovnih poput gladi. Ponekad se čini kao da svaka naša suza nosi mikrokozmos prikupljenog ljudskog iskustva, poput jedne kapi u oceanu.“
Izvor: SmithsonianMag
