The Racetrack Playa je iznimno ravno i suho područje koje se nalazi na sjeverozapadnoj strani poznate Doline smrti u istoimenom nacionalnom parku u američkoj saveznoj državi Kaliforniji. Ovo za život surovo mjesto postalo je svjetski poznato po jednoj od najvećih prirodnih misterija – kamenjima koja se kreću.
Čitavom dužinom Racetrack Playe moguće je pronaći velike kamene gromade s jasnim tragovima kretanja desetcima metara iza njih. Iako nitko nije vidio kako se kamenja „šeću“, upravo ovi dugi i duboki tragovi na blatnjavoj površini svjedoče kako su se definitivno premjestila s jedne lokacije na drugu, piše Amusing Planet. Neka od ovih kamenja teška su i po nekoliko stotina kilograma, a iza sebe su ostavila tragove kretanja dugačke preko 400 metara. Budući da su dokazi sasvim jasni i opipljivi, preostalo je samo zapitati se jednu stvar: kako se, kvragu, ove gromade pokreću?
Za početak, potrebno je naglasiti kako se kamenja pomaknu otprilike svake dvije ili tri godine. Kamenja s neravnim dnom ostavljaju ravne izbrazdane tragove, dok ona s ravnim dnom ostavljaju tragove vrludave putanje. Također, kamenja se ponekad na svom putu prevrnu i tako mogu promijeniti smjer kretanja, ovisno je li nova ploha kojom dotiču tlo glatka ili izbrazdana.
Tragovi kretanja razlikuju se i po smjeru i po duljini. Kamenja koja su se nalazila tik jedno do drugoga neko vrijeme mogu putovati paralelno, prije nego jedan ili oba naglo promjene smjer. Lijevo, desno pa čak i unatrag, vraćajući se ponovno na lokaciju s koje su krenuli. Duljina tragova također značajno varira, dva kamena iste veličine i oblika mogu putovati istom putanjom, a zatim jedan naglo zastane ili požuri ostavljajući drugi kamen daleko iza sebe.
Usprkos gotovo stoljetnom znanstvenom ispitivanju fenomena, putujuća kamenja i dalje zbunjuju geološku zajednicu i putnike namjernike koji posjete nacionalni park. Naposljetku, nije zabilježeno da je itko ikada vidio da se kamenja uistinu kreću. No, u nedostatku svjedoka, procvjetale su najrazličitije teorije preko kojih se na manje ili više maštovite načine pokušava objasniti ova uistinu neobična pojava.
Jedna od prvih teorija je bila da kamenja pomiče gravitacija, privlačeći kamenja po sitnim nagibima tijekom dužeg vremenskog perioda. No, ova teorija odbačena je kada su geometri dokazali da je sjeverni kraj lokacije nekoliko centimetara viši od južnog, što bi značilo da većina kamenja putuje uzbrdo. Takvo djelovanje gravitacije još nije zabilježeno.
Iako nijedna živa duša nije vidjela kamenja kako se kreću, jedna se žena ipak približava rješenju ove enigme. Dr. Paula Messina, profesorica geologije na Državnom sveučilištu u San Joseu u Kaliforniji, proteklih deset godina marljivo bilježi kretanja 162 kamena razbacana duž širokog platoa usred Doline smrti. Njena teorija je da kamenja pokreće vrlo rijetka kombinacija kiše i vjetra. Padaline od otprilike 1,3 centimetra po četvornom metru će namočiti Racetrack Playu i tako stvoriti čvrstu, ali i iznimno sklisku podlogu. Snažni vjetrovi (jačine otprilike 80 km/h) mogu pomaknuti velike gromade po skliskom mulju kojeg je stvorila kiša. Na nadmorskoj visini od otprilike 1,100 metara vjetrovi mogu biti još jači, i do 110km/h. No, naglašava Messina, na tako skliskoj podlozi dovoljan je i relativno slab povjetarac da pomakne kamenja.
Neki znanstvenici su predlagali da se na kamenja postave radio odašiljači ili čak kamere koje bi ih uhvatile „na djelu“ dok se šeću Dolinom smrti. No, budući da površinu 95% nacionalnog parka čini netaknuta divljina, sva istraživanja koja se mogu provoditi na lokaciji moraju biti u potpunosti neinvazivna. Iz tog razloga zabranjeno je postavljanje bilo kakve veće opreme za promatranje ili znanstvenih instrumenata. Osim toga, kada kiša namoči Racetrack Playu, nikome nije dozvoljeno da se njome šeće budući da bi svaki trag nanio nenadoknadivu štetu ovoj zaštićenoj lokaciji. Naravno, nikome osim kamenjima koja upravo ovakve uvjete iskorištavaju za razgledavanje prirode u kojoj se nalaze.
