Svatko od nas vjerojatno se barem jednom za posjete baki i djedu upitao kojega vraga im služe malene žlice u bocama gazirane vode. Ideja je zapravo jednostavna – nakon što otvorite piće, u grlo boce umetnite malenu žlicu (drškom prema dolje) i na taj način ćete osigurati da vaše pjenušavo piće ostane – pjenušavo. Barem u teoriji. Iako se ne zna točno kako i kada je ovaj mit nastao, on je postao posebno popularan u Europi, a ekipa s portala ScientificAmerican odlučila je provjeriti njegovu valjanost.
Odmah na početku, ako vam je slučajno u hladnjaku ostalo novogodišnjega šampanjca i želite ga održati svježim uz pomoć metalne žličice, imamo lošu vijest za vas – izgleda da je ovaj mit naposljetku ipak samo mit.
„Osobno, mislim da metalna žličica ne može zamijeniti čep“, kaže Richard Zare sa Sveučilišta u Stanfordu, koji je još davne 1994. godine na satovima kemije za napredne proveo ispitivanje navodnih moći metalnih žličica da pića održavaju svježima. Zare i Harold McGee, stručnjak za hranu iz San Francisca, te njihove žene i prijatelji otvorili su nekoliko boca pjenušca i držali ih u hladnjaku 26 sati koristeći razne metode očuvanja njihovih dragocjenih mjehurića. Naravno, nekoliko boca u svojim je grlima imalo metalne žličice. Nakon toga su prikupili pjenušce i testirali njihovu „pjenušavost“ kušajući ih noseći povez preko očiju. Osim što su vjerojatno sudjelovali u najgeekovskijoj proslavi Nove godine u ljudskoj povijesti, Zare i njegovi prijatelji došli su do nedvojbenoga zaključka – žličica u grlu boce ni najmanje ne pomaže pri očuvanju mjehurića u gaziranim pićima. U nešto novije vrijeme, sličan eksperiment provela je i ekipa popularno-znanstvenoga serijala „Razbijači mitova“ koja je također stigla do istoga zaključka – žličica ne može zamijeniti čep.
Iako je istraživanje koje je Zare proveo s prijateljima bilo prilično neformalno, ovaj kemičar uvjeren je kako je metodologija koju su koristili bila i više nego valjana. „Hal McGee je nekoliko dana ranije kupio novi hladnjak i u njemu nije bilo apsolutno ničega. To je bila odlična vijest, budući da hladnjak nije sadržavao nikakve mirise koji bi mogli omesti kušače pri objektivnoj procjeni stanja u kojemu su se nalazili pjenušci održavani svježima različitim metodama. Ovo je značilo i da su boce šampanjca (koje su sve kupljene u istoj trgovini) čuvane u identičnim uvjetima. Uistinu smo pazili na sve detalje“, kaže Zare.
Uz dva gore spomenuta testa zanimljivo je kako su rezultati „istraživanja“ Zarea i prijatelja sukladni onima dobivenim u sličnome eksperimentu kojega su proveli znanstvenici iz Interprofesionalnog odbora Champagnea. CIVC, Odbor najpoznatiji po svojim francuskim inicijalima, zapravo je udruženje uzgajivača grožđa i vinara iz regije Champagne u Francuskoj, prema kojoj je najpoznatije pjenušavo vino na svijetu i dobilo ime.
„Eksperiment je proveden u mjestu Epernay u blizini Reimsa sa šampanjcima iz jednoga specifičnog vinograda. Pritisak u bocama mjeren je u različitim okolnostima, primjerice u bocama koje su bile otvorene nekoliko sati, u bocama sa žlicom u grlima te bocama s klasičnim i drvenim čepom. Naravno, u posljednja dva slučaja boce su prethodno bile otvorene“, kaže kemičar i stručnjak za hranu Herve This. This je ovo istraživanje opisao u svojoj knjizi „Molekularna gastronomija“ iz 2006. godine. „Pritisak u bocama koje su otvorene i ostavljene bez čepa i u onima koje su nakon otvaranja „začepljene“ žlicom opadao je na gotovo identičan način. S druge strane, plastični i drveni čepovi sprječavali su isparavanje plinova te su održavali šampanjce pjenušavima“, kaže on.
Dakle, ako vam metalna žlica neće pomoći da mineralnu vodu ili šampanjac održite svježim, što čovjeku preostaje činiti? Zare, koji je u svome subjektivnom testu pokazao i da ponovno umetanje čepa kojim je šampanjac bio zatvoren također piće ne održava pjenušavim, tvrdi da je rješenje zapravo prilično jednostavno. „Čitavi je trik u tome da piće održavate hladnim. Ne dopustite mu da se zagrije niti na trenutak“, kaže on. Razlog za to je sljedeći: u mnogim tekućinama, pa tako i u vodi, ugljikov dioksid je lakše otopiv na nižim temperaturama tako da hladne tekućine bolje zadržavaju fragmente ovog plina. „Neka vina i mineralne vode toliko su zasićene ugljikovim dioksidom da mogu ostati pjenušavi u hladnjaku danima nakon otvaranja. Bez ikakvoga zatvarača ili čepa. Stvar je jednostavna, ako svoj pjenušac ohladite na početku i ne dozvolite mu da se zagrije, postoje ogromne šanse da ćete ga uspjeti popiti prije nego što iz njega „ispari“ sav ugljikov dioksid“, kaže Zare.
Izvor: ScientificAmerican
