Generalno govoreći, što je mozak veći u odnosu na tijelo – organizam je inteligentniji.
Ženke mnogih većih sisavaca ne mogu same podnijeti energetski trošak samostalnog podizanja mladunčadi i moraju se osloniti na pomoć.
Ranije se smatralo da nije toliko važno pomaže li majci kod mladunčadi njihov otac ili neki drugi član životinjske zajednice. Ipak, velika studija evolucijske biologinje Sandre Heldstab i njezinih kolega s antropološkog odjela sveučilišta u Zürichu pokazala je da je itekako bitno tko pomaže majci.
Analizom podataka o 480 vrsta sisavaca pokazalo se da je pomoć raznih članova zajednice manje učinkovita od očeve pomoći.
Dobar primjer su vukovi i afrički divlji psi, dvije vrste s razmjerno velikim mozgom u odnosu na tijelo, kojima starija braća ne pomažu kad nema dovoljno hrane. Štoviše, čak i ukradu plijen što ga roditelji donesu mladunčadi. Nasuprot tomu, otac se žrtvuje za mladunčad kada se stanje u okolišu pogorša te nema dovoljno hrane.
U drugim primjerima, poput merkata ili prerijskih voluharica, starija braća u pubertetu često prebjegnu drugoj skupini i, suprotno od očeva, na njihovu se pomoć ne može računati.
Ako je pomoć koju majka prima nekonzistentna, evolucija bira alternativne puteve. Tako kod vrsta kod kojih mužjaci ne pomažu u podizanju mladunčadi, poput lavova, lavice ne dobivaju nekoliko mladih s većim mozgom, nego više njih s manjim.
Kada lavica dobije dovoljno pomoći, obično preživi cijelo leglo. U suprotnom, neki mladunci znaju ugibati. Znanstvenici tvrde da se priroda tako pobrine da ženka ne ulaže nepotrebnu energiju u leglo mladunčadi s velikim mozgovima koji će uginuti zbog nedostatka pouzdanih pomagača.
“U svijetu sisavaca je pouzdana jedino pomoć očeva. Mi ljudi, ipak, možemo računati i na pomoć drugih”, rekla je dr. Heldstab.
