Svemir bi mogao biti puno osamljenije mjesto nego što se to dosad mislilo. Od otprilike 100 milijardi galaksija u poznatom svemiru, samo bi jedna od 10 mogla nastanjivati složen život poput onog na Zemlji. Bilo gdje drugdje, zvjezdane bi eksplozije, znane kao nalet gama zrake, izbrisale svaki oblik života složeniji od mikroba. Te su detonacije i držale svemir „beživotnim” milijardama godina nakon Velikog praska.
„Pomalo iznenađuje da život može opstati u samo 10 % galaksija i to nakon 5 milijardi godina”, kaže Brian Thomas, fizičar sa Sveučilišta Washburn. „No, smatram da su znanstvenici koji su izveli ovu teoriju vjerojatno u pravu kad se uzme u obzir neizvjesnost u ključnom parametru analize.”
Znanstvenici su se dugo sporili oko toga ima li nalet gama zraka štetan utjecaj Zemlju. Naleti su otkriveni 1967. godine pomoću satelita koji je dizajniran za opažanje testiranja nuklearnog oružja, te se danas pali otprilike jednom dnevno. Naleti dolaze u dva oblika. Kratki naleti gama zraka traju kraće od 1 ili 2 sekunde, vjerojatno nastaje kad se dvije neutronske zvijezde ili crne rupe stope. Dugi naleti gama zraka traju desetke sekundi i nastaju kad masivna zvijezda izgori, kolabira i ekplodira. Rjeđe su od kratkih naleta gama zraka, ali ispuštaju otprilike deset puta više energije. Dugi naleti gama zraka mogu zasjeniti ostatak svemira i zapravo se sastoje od visokoenergetskog fotona.
Taj jednosekundni bljesak radijacije ne bi uništio život na obližnjem planetu. Ali ako bi eksplozija bila dovoljno blizu, gama zrake bi pokrenule lanac kemijskih reakcija koje bi uništile ozonski omotač u atmosferi planeta. Kad ne bi bilo zaštitničkog plina, smrtonosna ultraljubičasta radijacija padala bi na planet mjesecima i godinama – dovoljno dugo da prouzroči masivno izumiranje.
Kolika je vjerojatnost da se to dogodi? Tsvi Piran, teoretičar astrofizike na Sveučilištu Hebrew u Jeruzalemu, i Raul Jimenez, također teoretičar astrofizike sa Sveučilišta Barcelona u Španjolskoj, istražili su taj apokaliptični scenarij u časopisu Physical Review Letters.
Astrofizičari su nekoć smatrali da će nalet gama zraka biti najprisutniji u područjima galaksija gdje se rapidno formiraju nove zvijezde iz plinovitih oblaka. No, nedavni podaci pokazuju da je stvar kompleksnija i da dugi naleti gama zraka nastaju u „rađaonicama zvijezda” s relativno niskim razinama elemenata težih od vodika i helija – niskog metaliciteta, rečeno astrofizičkim žargonom.
Koristeći prosječni metalicitet i grubu distribuciju zvijezda u našoj galaksiji, Mliječnoj stazi, Piran i Jimanez procjenjuju količinu dugih i kratkih naleta gama zraka diljem galaksije. Otkrili su da su visokoenergetski dugi naleti gama zraka pravi ubojice i da postoji 50% šanse da je Zemlja bila izložena tim smrtonosnim eksplozijama zadnjih milijardu godina. Neki astrofizičari sugeriraju da su naleti gama zraka možda uzorkovali globalnu kataklizmu koju je pratilo tzv. Ordovicijsko izumiranje prije otprilike 450 milijuna godina, a koja je izbrisala 80% vrsta na Zemlji.
Znanstvenici su potom procijenili koliko bi planet bio spržen u različitim dijelovima galaksije. Puka gustoća zvijezda u središtu galaksije osigurava da planeti unutar 6500 svjetlosnih godina od središta galaksije imaju više od 95% šanse da su u posljednjih milijardu godina patili od smrtonosnih naleta gama zraka. Općeniti je zaključak da je život moguć jedino u vanjskom području velikih galaksija (naš je sunčev sustav oko 27 000 svjetlosnih godina udaljen od središta galaksije).
Druge galaksije zapravo su puste i male u usporedbi s Mliječnom stazom, te imaju niski metalicitet. Prema tome, 90% njih ima previše dugih naleta gama zraka. No, tijekom 5 milijardi godina nakon Velikog praska sve su galaksije bile takve, te su naleti gama zraka svugdje onemogućivali razvoj života.
No, je li 90% galaksija prazno? Thomas kaže da je takav zaključak vjerojatno pretjeran. Izlaganje radijaciji o kojoj govore Piran i Jimenez dovelo bi do velike štete, no vjerojatno ne bi uništilo baš svaki mikrob. „Potpuno brisanje života, možda ne”, kaže Thomas. Ali Piran kaže da je pravi problem opstanak života s potencijalom za inteligenciju. „Gotovo je sigurno da bi bakterije i neki niži oblici života preživjeli takvu kataklizmu”, priznaje. „Ali za kompleksniji život to bi bilo kao da stisnete tipku delete. Sve bi trebalo početi ispočetka.”
„Analiza bi mogla imati praktične posljedice za traženje života na drugim planetima”, kaže Piran. Desetljećima su znanstvenici s Instituta SETI u Kaliforniji koristili radioteleskope kako bi uhvatili signal inteligentnog života na planetima oko udaljenih zvijezda. „Tako su većinom tražili u središtu Mliječne staze, gdje su zvijezde obilnije”, nastavlja Piran. To je točno mjesto gdje naleti gama zraka onemogućavaju inteligentan život. „Nakon svega mogu reći da možda gledate u potpuno suprotnom pravcu”, završava Piran.
Izvor: ScienceMag
