U znanstvenom dnevniku Nature Communications objavljena je studija sa Sveučilišta McGill i Instituta za neurologiju u Montrealu, u kojoj objašnjavaju kako jezik kojim smo izloženi u ranoj dobi utječe na način na koji mozak procesuira ostale jezike s kojima se sretnemo u životu – čak i ako taj prvi jezik više ne znamo.
Istraživači su test proveli na tri različite grupe djece, starosti od 10 do 17 godina. Dali su im zadatak da prepoznaju pseudofrancuske riječi, tj. riječi koje samo zvuče francuski. Prva grupa sastojala se od djece koja su rođena i odrasla u obiteljima koje pričaju samo francuski. Druga grupa sastojala se od djece koja su posvojena iz Kine u francusku obitelj kada su imala tri godine. Treća skupina sastojala se od djece koja su se rodila i žive u dvojezičnim obiteljima, tj. u obiteljima koje pričaju i francuski i kineski. Sva djeca su za vrijeme testa bila na magnetskoj rezonanci kako bi znanstvenici vidjeli koji im se dijelovi mozga aktiviraju.
Iako su sve tri grupe zadatak odradile podjednako uspješno, nisu se svima aktivirali isti dijelovi mozga. Djeci koja nikada nisu bila u dodiru s kineskim jezikom aktivirao se drugačiji dio mozga nego djeci iz druge dvije grupe. Dakle, znanstvenici su otkrili da kineska djeca koja su posvojena u francuske obitelji procesuiraju jezik na isti način kao i djeca koja žive s dvojezičnim obiteljima, što bi značilo da njihov mozak nije zaboravio kineski.
„Tijekom prvih godina života djeca doživljavaju prve korake u razumijevanju jezika tako što njihov mozak intenzivno upija informacije oko njih, pogotovo zvukove važne za jezik koji čuju oko sebe. Ovo je jako važno iz perspektive razvoja jezika jer nam omogućuje da rane razvoje proučavamo nakon što se jezik već razvio”, izjavila je Lara Pierce, jedna od autorica članka.
