Želite li živjeti dug život bez demencije? Izložite svoje stanice stresu. To bi ukratko bio zaključak novog istraživanja koji kaže da povišeni stanični stres izaziva moždane stanice da proizvode protein koji odbija Alzheimerovu bolest i brojne druge oblike demencije. Ovo istraživanje moglo bi dovesti do novih načina dijagnosticiranja ili liječenja takvih bolesti.
„Ovaj rad vrlo je impresivan”, kaže neuroznanstvenica Li-Huei Tsai s MIT-a u Cambridgeu, koja nije bila uključena u ovaj rad. „Pokazuje nam put koji može pružiti odgovor na pitanje zašto su neki ljudi podložniji Alzheimeru.”
Alzheimerova bolest, koju karakterizira progresivno gubljenje pamćenja i kognitivnih procesa, pogađa otprilike 44,4 milijuna ljudi diljem svijeta, većinom starijih od 65 godina. Bolest se povezuje s nakupljanjem određenih proteina u mozgu, ali što točno izaziva simptome još nije jasno. To je zato što mozak nekih ljudi starijih od 65 godina koji nemaju demenciju ima iste nakupine tzv. proteina amiloid β i τ, koji se inače povezuju s Alzheimerom.
Ovo novo istraživanje bavi se proteinom pod nazivom REST (Repressor Element Silencing Transcription Factor). Znanstvenici znaju da REST igra ključnu ulogu u razvoju mozga kod fetusa kontrolirajući aktivnost određenih gena, ali mislili su da je odsutan u mozgu odraslog čovjeka. Međutim, kada je Bruce Yankner, neurolog u medicinskoj školi na Harvardu, pogledao gene i proteine koji se mijenjaju u mozgu kako ljudi stare, otkrio je da se razine REST-a povećavaju kad čovjek dođe u svoje tridesete. Ne znajući zašto, on i njegovi kolege izolirali su ljudske i mišje moždane stanice i ispitivali koji faktori mijenjaju razine REST-a i koje posljedice one imaju.
Yankner je otkrio da bilo koji oblik staničnog stresa, varirajući od imunološke reakcije do akumulacije proteina, uzrokuje povećanje REST-a u mozgu. I kada raste nivo REST-a, otkrio je, protein počinje isključivati gene koji su odgovorni za smrt moždanih stanica – tako održavajući moždane stanice živima, iako bi u normalnim okolnostima odumrle. Iako se stanice bilo gdje na tijelu mogu regenerirati ili zamijeniti nakon takve stanične smrti, većina moždanih stanica to ne mogu. Tako da je stanični stres ključ za održavanje moždanih stanica.
„Općenito govoreći, neuroni u mozgu s kojima se rađate isti su oni s kojima umirete. Tako da postoji nagrada za održavanje tih stanica živima, iako one bile i malo oštećene. Mislimo da je REST dio snažnog stroja koji omogućuje mozgu da preživi kroz cijeli životni vijek”, kaže Yankner.
Kada je Yanknerova grupa mjerila nivo REST-a na obdukcijama moždanog tkiva starijih ljudi koji su umrli od Alzheimerove bolesti, proteinski nivoi su bili triput niži nego u mozgu ljudi istih godina bez demencije. Tim je svoja istraživanja objavio u časopisu Nature. „Ovo govori da je zaštita koju pruža REST protiv stanične smrti u mozgu smanjena kod ljudi pogođenih s demencijom”, objašnjava Yankner. Isto tako, kod miševa kojima je nedostajao protein REST u mozgu, neuroni su umirali brže kako su miševi bivali sve stariji, ali dodavanjem REST-a natrag u stanice, stanično odumiranje je prestalo.
„Sada, ovo postaje pitanje kokoši i jajeta”, kaže Tsai. „Što uzrokuje niske razine REST-a i što ljudi mogu učiniti da ih povise?” Također kaže da kako bi ovi nalazi imali kliničke učinke, istraživači moraju razviti načine za testiranje razina REST-a u krvotoku, umjesto samo moždanog tkiva na obdukcijama.
Yankner kaže da on i kolege rade na razvijanju takvih testova, kao i na utvrđivanju jesu li i druge bolesti i demencije, osim Alzheimera, povezane s niskom razinom REST-a. Već su dokazali da određeni postojeći lijekovi mogu povisiti razinu REST-a. „Vrlo je uzbudljivo imati novu ideju u području u kojem su dosad vladale pretežito stereotipne paradigme”, zaključuje Yankner.
Izvor: ScienceMag
