Baš kao i svi pravi vojnici, pripadnici jedne vrste mrava iz subsaharske Afrike kreću u borbe stupajući u formaciji i poslije onda svoje ranjene “suborce” nose u mravinjak na oporavak.
“To ne rade zato što su altruistični”, objasnio je entomolog Erik Frank koji je predvodio znanstveni tim u Obali Bjelokosti koji je tamo prije nekoliko godina proučavao ponašanje te vrste mrava, Megaponera analis, koji se inače hrane termitima.
“Ne pomažu drugim mravima iz dobrote. To rade zato što je to korisno za koloniju. Ozlijeđeni mravi poslije oporavka ponovo onda idu u borbu i budu opet funkcionalni članovi kolonije”, pojasnio je.
U pitanju su mravi koji mogu narasti i do dva centimetra, a specijalisti su za lov na termite i koriste se svojom prepoznatljivom strategijom.
Izviđači među njima napuštaju mravinjak i idu u potragu za termitnjakom. Nakon što ga nađu vraćaju se po „ratnike“, a to znači njih nekoliko stotina, i potom u formaciji vode ih u bitku. Mravi koji su ozlijeđeni u borbi izlučuju feromone, što je znak drugima da im treba pomoć.
Oni neozlijeđeni suborci ih potom podižu te zajedno s mrtvim termitima, odnose u svoj mravinjak, ponovno u istoj formaciji. Mravi koji u borbama s termitima izgube jednu ili dvije noge (od ukupno šest nogu) mogu i prilagoditi svoju motoriku te će u roku od 24 sata opet biti gotovo jednako brzi kao i njihovi zdravi pripadnici. Oni koji budu lakše ozlijeđeni tako mogu u nove pohode i pobjede već za sat vremena.
Frank je izjavio da je bio iznenađen tim ponašanjem kod beskralješnjaka. “Na prvu mi je bilo nelogično. No kasnije smo shvatili da je dobro za pojedinca, a to je spašavanje ozlijeđenog, naposljetku i dobro za koloniju. Svakog pojedinca oni smatraju vrijednim”, izjavio je.
Takvo spašavanje pripadnika svoje vrste je, primjerice, često kod primata te drugih vrsta sisavaca poput slonova, štakora i dupina.
Zanimljiv je i način na koji se brinu za rane ozlijeđenih suboraca. Naime, nanose slinu na ozlijeđena mjesta u trajanju od nekoliko minuta do sat vremena, a smatra se da je to u svrhu čišenja rane, ali isto tako i zbog korisnih svojstava sline koja onda čini da ta mjesta budu sigurnija od bakterijske ili gljivične infekcije.
