Iako su uglavnom najomraženiji kukci koji se motaju oko trulog voća, izgleda da voćne mušice dijele neke osobine sa sisavcima.
Znanstvenici sa Sveučilišta u San Diegu nam donose nove spoznaje o voćnim mušicama (Drosophila melanogaster). Rad je objavljen u časopisu „Nature“ i govori o izvanrednim kognitivnim sposobnostima muha. Za prikupljanje dokaza su koristili prilagođeno imerzivno okruženje virtualne stvarnosti, neurogenetske manipulacije te in vivo snimanje moždane aktivnosti.
S obzirom da se testiranje kognitivnih sposobnosti u znanosti primjenjuje samo na sisavcima, ovo je relativno nova metoda istraživanja za druge vrste životinja. Znanstvenici su uspjeli promatrati formiranje, ometanje i konačno blijeđenje traga sjećanja u mozgovima mušica.
Unatoč nedostatku anatomske sličnosti, izgleda da mušice dijele neke kognitivne sposobnosti sa sisavcima. No, budući da su svi mozgovi evoluirali od zajedničkog pretka, možemo povući korespondenciju između regija muha i sisavaca na temelju molekularnih karakteristika i načina na koji pohranjujemo svoja sjećanja.
Koji su materijali i metode korišteni?
Kao što je već navedeno, koristila se virtualna stvarnost prilikom koje je stvorena panoramska arena od skoro 360 stupnjeva koja je omogućila mušici da slobodno maše krilima dok je u isto vrijeme ostala privezana. Na taj način se VR neprestano ažurirala na temelju pokreta njihovih krila. Konačni rezultat je bio da su muhe imale iluziju slobodnog kretanja u svijetu.
Zatim su testirane varijante kondicioniranja. Muhe bi prvo dobile vizualnu stimulaciju koja bi se preklapala u vremenu s toplinom, tj obje slike bi završile zajedno (to je kondicioniranje odgode). U drugoj varijanti bi muhe dobile vizualnu stimulaciju te nakon odgode od 5 do 20 sekundi bi se isporučila toplina (to je kondicioniranje tragova). Osim toga, istraživači su pratili aktivnost kalcija u moždanim stanicama.
U konačnici su uspjeli dokazati da se stvara kratkoročno pamćenje u mozgu muhe koje je odgovaralo i na vanjske podražaje. Drugim riječima, ukoliko bi prilikom letenja mušicu ometali različitim podražajima, poput vjetra, ona bi slabije pamtila. Ovo ide u prilog sličnosti učenja kod sisavaca, koji također sporije pamte uz ometanje. Uspjeli su i locirati dio mozga gdje je nastalo pamćenje kod mušice. S obzirom na evolucijski razvoj, taj dio mozga odgovara kori ljudskog mozga.
S obzirom da nitko nije očekivao da su mušice sposobne za tako velike kognitivne sposobnosti, za očekivati je da će se istraživanja na tom području još nastaviti.
